Uz 800. obljetnicu smrti sv. Franje
Drveni kor iz 1394.
Uz druge dokumente koji svjedoče o ranoj prisutnosti franjevaca u Zadru, posebno se ističe pisana isprava koja je pratila izradu drvenoga kora u crkvi. Riječ je o ugovoru o izradi korskih sjedala koji se čuva u Državnom arhivu u Zadru. Prema tom ugovoru, majstor Ivan Jakovljev iz Borgo San Sepolcra (Johannes de Burgo Sancti Sepulchri) obvezao se 1394. godine izraditi korska sjedala za cijenu od 456 zlatnih dukata. Kor je naručio tadašnji samostanski gvardijan fra Benedikt, a djelomično ga je platio zadarski plemić Đuro (Juraj) Matafar, koji je u tu svrhu oporukom ostavio 200 dukata. Na taj dar i danas podsjeća grb obitelji Matafar, koji se nalazi na tri naslona korskih sjedala. Kor je prije nego je oko 1670. premješten iza oltara bio u današnjem prezbiteriju, kao što je to u više starih franjevačkih crkava bio slučaj.
O koru su stručne radove pisali mnogi istaknuti autori, među kojima s u Ivo Petricioli, Donal Cooper, Ana Mišković, i drugi. Prema njihovu shvaćanju, kor spada među najljepša ostvarenja gotičkog duboreza u Hrvatskoj. Po umjetničkoj vrijednosti posebno se ističu rubne pregrade na kojima su izrezbareni likovi svetog Franje koji prima stigme (znakove Isusove patnje), svetog Krševana na konju, svetog Ljudevita (Ljudevita tuluškog biskupa), samog gvardijana fra Benedikta i drugih likova.
Latinski tekst ugovora, sačuvan je na komadiću papira u zadarskom arhivu. Tekste je prepisao i objavio Ivo Petricioli. Prije njega, osnovne podatke o sadržaju dvaju dokumenata vezanih uz izradu kora donio je franjevački povjesničar Donat Fabijanić u svojoj knjizi Il Convento più antico dei Frati Minori in Dalmazia (Prato, 1882., str. 108. i 109.).
Prvi dokument odnosi se na potvrdu koju je 20. svibnja 1394. gvardijanu fra Benediktu izdao majstor Ivan, sin pokojnog Jakova iz Borgo San Sepolcra, potvrđujući da je od samostana primio 456 dukata u čistom zlatu za izradu kora. Taj dokument nosi oznaku „Actum Jaderae in Cancelleria inferiori” s potpisom bilježnika Florchusa de Artico. Drugi dokument sastavio je Šimun de Fanfogna u prisutnosti svoga bilježnika 30. kolovoza 1395. godine u Zadru, u klaustru crkve svetoga Frane. U njemu je zapisana izjava gvardijana Benedikta da je za plaćanje izrade kora i druge potrebe primio 200 zlatnih dukata iz oporuke pokojnog Jure Matafara.
Smatra se da je izgradnja samostana sv. Frane započela početkom 13. stoljeća, točnije nakon 1212. godine, kada je prema predaji Zadar posjetio sveti Franjo Asiški. Spomenuti zapis iz 1394. godine najstariji je sačuvani pisani ugovor koji se odnosi na opremanje i radove u crkvi sv. Frane. Da je samostan od samog početka bio aktivan i važan za Katoličku crkvu, dokazuje šezdesetak papinskih bula na pergameni koje je primio tijekom 13. stoljeća od različitih papa, a koje se u njemu čuvaju i danas.
Fra Stipe Nosić
Nestali i zaboravljeni samostan sv. Križa
U starim dokumentima o Zadru ponekad se spominje franjevački samostan sv. Križa, od kojeg danas nema ni traga. Ne zna se ni njegova točna lokacija, no bio je sagrađen prije 580 godina izvan gradskih zidina, negdje na predjelu Relje. Do njegove gradnje došlo je zbog vjekovnog neslaganja među franjevcima u samostanu sv. Frane oko tumačenja pravila osnivača reda, samog sv. Franje. Takve nesuglasice postojale su na razini čitavog Reda. Jedni su smatrali da franjevci mogu posjedovati imovinu kako bi služili Crkvi i društvu (konventualci), dok su se drugi zalagali za povratak izvornom Franjinu duhu, što je značilo život bez udobnosti, vlasništva i institucionalnog bogatstva (opservanti). U prvoj polovici 15. stoljeća među redovnicima u samostanu sv. Frane nastala je tolika podjela oko tog pitanja da je većina njih (opservanti) zatražila gradnju drugog samostana. Papa Eugen IV. stoga je 3. srpnja 1442., na zamolbu opservanta fra Nikole iz Ugljana, izdao dozvolu za gradnju samostana sv. Križa izvan grada. Papina bula o tome sačuvana je u arhivu samostana sv. Frane s inventarnim brojem 118. Samostan je podignut na prostoru gdje je već postojala crkvica sv. Križa i nastamba u kojoj su ranije živjeli samostanski trećoredci, koji su još 1439. prešli na otočić Galevac (Školjić) kod Preka. U samostanu sv. Križa donosile su se važne odluke za franjevce s istočne strane Jadrana, a poznato je da su u njega navraćali i znameniti franjevci poput Jakova Markijskoga i Ivana Kapistrana. Uz izgradnju samostana veže se i ime blaženog Jakova Zadranina, koji se tada već nalazio u Italiji, ali je naslijeđenu ostavštinu namijenio za izgradnju tog samostana. Samo dvanaest godina nakon papine dozvole za izgradnju, na traženje gradskih otaca Zadra, zbog opasnosti od Osmanlija, papa Nikola V. bulom izdanom 20. ožujka 1454. odredio je da se samostan sruši, a franjevci vrate u samostan sv. Frane. Bula je sačuvana u arhivu samostana sv. Frane i nosi broj 125. Dvojica papa bavila su se, dakle, tim samostanom koji je živio samo 12 godina i kojeg danas više nema, a oba papinska dokumenta o tome nalaze se u samostanu sv. Frane iz kojeg su opservanti bili otišli, pa se u njega opet vratili. Da je samostan sv. Križa bio aktivan, dokazuje i dokument pape Nikole V. koji ga spominje u pismu o osamostaljivanju Dalmatinske provincije opservanata, u kojemu se, među ostalim opservantskim samostanima, navodi i samostan sv. Križa u Zadru. U tom samostanu 4. veljače 1453., prema povjesničaru Donatu Fabijaniću, fra Marin iz Bologne, kao nasljednik Ivana Kapistrana, potpisao je prijepis dokumenta kojeg je fra Ivan Kapistran uputio obitelji Detrico. Arhiv samostana sv. Frane čuva i dokument prema kojemu je zadarski plemić Simeon de Varicassis 30. travnja 1450. sastavio oporuku kojom franjevačkoj crkvi i samostanu sv. Križa ostavlja legat. I znameniti hrvatski slikar Blaž Jurjev u svojoj oporuci iz 1448. spominje samostan sv. Križa te ostavlja „fratrima male braće opservanata Crkve Svetog Križa izvan zidina grada Zadra devet zlatnih dukata“. Na temelju likova franjevaca opservanata (Jakova Markijskog, Ivana Kapistrana i Jakova Zadranina) prikazanih na slici Gospe od Milosti, kao i same tematike djela koja se odnosi na previranja unutar franjevačkog reda, može se zaključiti kako je na toj slici sačuvan i vizualni prikaz nestale crkve i samostana sv. Križa. Riječ je zasigurno o slici koju j je Blaž Jurjev kao nedovršenu naveo u svojoj oporuci, uz odredbu da ona pripadne zadarskom samostanu sv. Frane.
Fra Stipe Nosić
Papa Nikola IV. na slici Gospe od Milosti
Velika slika na drvu iz 15. stoljeća, koja prikazuje Gospu od Milosti, danas se nalazi u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru, a stoljećima je stajala u samoj crkvi. Slika u središtu prikazuje Gospu, a u njezinu se prikazu mogu iščitati mnogi teološki naslovi koji joj se pridaju. Cjelokupna kompozicija prikazuje nebesku i zemaljsku Crkvu. Osim što zorno predočava mnoge članke katoličke vjere, slika ima iznimno jak franjevački naglasak, što je i logično jer je rađena za Gospin oltar u franjevačkoj crkvi. Prema toj slici, oltar na kojemu se nalazila kroz povijest nazivao se Oltar Gospe od Milosti, Oltar Ara coeli (prema natpisu u središtu slike), ali i nekim drugim imenima. Kada je oltar s Gospinom slikom dobio papinski privilegij za molitvu za pokojne, i kad je natpis Altare privilegiatum pro defvnctis (privilegirani oltar za pokojne) stavljen ispod slike, nazivao se i privilegirani oltar.
Na čelu zemaljske Crkve, što odgovara stvarnom crkvenom ustroju, naslikan je papa u kojemu svakako treba prepoznati zadarskog franjevca – papu Nikolu IV. On je na istaknutome mjestu prikazan i u nebeskoj Crkvi. Da je riječ o papi, svjedoči tijara s tri krune koju ovdje simbolički nosi kao upravitelj Crkve. Nikola IV. zapravo je prvi uveo tijaru, no ona je za njegova pontifikata imala samo jednu krunu. Slikar zasigurno nije znao taj povijesni podatak pa je na glavu Nikole IV. stavio tijaru s tri krune, onakvu kakva se upotrebljavala u vrijeme nastanka same slike, što nije jedini slučaj da je s takvom tijarom prikazan on i neki pape prije njega. Službena vatikanska web stranica o tom pokrivalu za glavu piše: „Tijara (papinska tijara formirana od tri krune koje simboliziraju trostruku moć pape: otac kraljeva, rektor svijeta, Kristov namjesnik) (...). Upotreba tijare, obvezna u svečanim ceremonijama, napuštena je nakon pontifikata Pavla VI. Tijara je visoko pokrivalo za glavu koje završava u obliku srebrne ogive, na koju su se u vrijeme Bonifacija VIII. stavljale dvije krune, a od 1314. godine nadalje tri krune (zbog čega se naziva 'trokraljevstvo'), na čijem se vrhu nalazi mali globus sa zlatnim križem.“
Da je na slici zaista riječ o papi Nikoli IV., dodatno potvrđuju crveni okrugli medaljoni na zapešćima njegovih liturgijskih rukavica, koji se vide na njegovim rukama kako u zemaljskoj tako i u nebeskoj Crkvi. Sa sličnim simbolima papa Nikola IV. prikazan je i na mozaiku u rimskoj bazilici sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore), u kojoj se nalazi i njegov grob. Molitveni zaziv Gospi koji papa Nikola na zadarskoj slici drži u rukama nije slučajan. Prema tradiciji, on je crkvi sv. Frane darovao kip Bezgrešne, čime ga se izravno povezuje s tradicionalnim slavljenjem toga blagdana u zadarskom samostanu, a na slici je Blažena Djevica prikazana upravo kao Bezgrešna. Papa je u nebeskom dijelu slike zaogrnut plaštem sličnim onome koji nosi na zemlji. Na oba mjesta prikazan je u istome stavu i na sličnoj poziciji, što potvrđuje harmoniju između zemaljskoga i nebeskoga svijeta. Ovako dominantne točke na slici koja predočava Crkvu ovaj je papa zaslužio prije svega zato što je potekao iz zadarskog samostana sv. Frane. On je zaslužan i za pravno uređenje Franjevačkoga svjetovnog reda, a na slici su uz franjevce zastupljeni i predstavnici tog Reda.
Određena prividna nelogičnost, prema kojoj se neki likovi nalaze u zemaljskom dijelu Crkve i potom ponavljaju u nebeskom, može se opravdati time što je slikar u svojoj umjetničkoj viziji htio snažno istaknuti povezanost zemaljske i nebeske Crkve. To se ne protivi teološkoj viziji Crkve kao Kraljevstva Božjega, koje je istodobno prisutno među nama na zemlji i u nebu. U tom smislu, ponavljanje lika pape Nikole IV. može se opravdati i slikarovim zanosom i željom da naglasi duboku vezu ovoga pape s crkvom sv. Frane i Franjevačkim svjetovnim redom. Veliko značenje ovog pape za franjevce općenito, za zadarsku franjevačku crkvu te za Franjevački svjetovni red, govori u prilog tome da ga je slikar svjesno smjestio na sliku, među njegove franjevce i u njegovu crkvu, baš kao što su ga drugi slikari prije toga prikazivali u mnogo poznatijim crkvama u Rimu.
Uz papu Nikolu, na slici se nalazi i sv. Ljudevit, biskup touluški, kojega također možemo identificirati po ukrašenim liturgijskim rukavicama na zapešćima. Papa ovdje na koljenima slavi Boga zajedno s Ljudevitom i ostalim članovima Crkve za vrijeme krunjenja Gospe, a poznato je da su i papa i sv. Ljudevit bili iznimno pobožni Blaženoj Djevici Mariji.
Papa Nikola IV. u rimskoj bazilici sv. Marije Velike također je prikazan na koljenima. Detalj krunjenja Blažene Djevice Marije s mozaika koji je dao izraditi upravo papa Nikola IV. u toj bazilici postao je jedan od važnijih marijanskih motiva zapadne srednjovjekovne umjetnosti. Lik pape Nikole IV. na koljenima uz sv. Franju, sv. Pavla i sv. Petra na tom glasovitom mozaiku, koji je oko 1290. godine izradio i potpisao slikar i franjevac Jacopo Torriti, kao i na onom u crkvi sv. Marija Velika, može se u sličnoj kompoziciji prepoznati i na zadarskoj slici, gdje također kleči uz likove sv. Franje, sv. Petra i sv. Pavla.
Fra Stipe Nosić
Nikola IV. i franjevački svjetovni red
Papa Nikola IV. je, kao prvi papa franjevac, iznimno važan za razvoj Franjevačkoga svjetovnog reda. Zaslužan je za njegovo pravno uređenje. Izdao je 18. kolovoza 1289. godine bulu „Supra montem“ (Iznad brda) kojom je zapravo postao stvarni pravni osnivač ovoga ogranka Franjevačkog reda. Taj je dokument važan i za pravni status samostanskog reda sv. Franje. Papa je u biti tekst »Spomenice o načinu života« (»Memoriale propositi«) iz 1221. preuredio i potvrdio kao službeno pravilo franjevačkih pokornika, pa je taj zakonodavni tekst za trećorece ostao na snazi sve do 20. stoljeća.
Da se i njegov prethodnik, papa Nikola III., bavio tim pitanjima i tumačio pravilo sv. Franje, dokazuje bula od 14. kolovoza 1279. godine, koju zadarski samostan također čuva (inv. br. 41).
Nikola IV. u buli „Supra montem“ (poglavlje III.), propisujući izgled i kvalitetu skromne odjeće „niti posve bijele niti posve crne“ kakvu bi trebala nositi braća i sestre franjevci trećoreci, između ostaloga napisao: „I braća i sestre neka imaju samo janjeće krzno, kožne torbe i pojaseve izrađene jednostavno, bez ikakva svilenog ukrasa, i ništa drugo, odbacujući sve ispraznosti ovoga svijeta, prema spasonosnom savjetu kneza apostola, svetoga Petra“.
Zanimljivo je da je u franjevačkom samostanu Košljun na Krku sačuvan rukopis s hrvatskim prijevodom Regule sv. Franje za Treći red, koju je izdao papa Nikola IV. Prema istraživanjima prof. Zvonka Pandžića, taj je prijevod načinio Marko Marulić (1450. – 1524.) i sačuvan je u njegovu osobnom molitveniku.
Nadalje, slika Gospe od Milosti iz 15. stoljeća, koja se nalazi u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru, uz papu Nikolu IV. prikazuje i više pripadnika Franjevačkoga svjetovnog reda. Među njima je i anžuvinski kralj Ljudevit IX., koji je sudjelovao u dvama križarskim ratovima (u drugome je i poginuo, 25. kolovoza 1270. u Kartagi). Već je za života smatran svetim, pa je ubrzo nakon smrti i službeno kanoniziran. On je, uz svetu Elizabetu Ugarsku koja je također prikazana na slici, suzaštitnik Franjevačkoga svjetovnog reda.
Fra Stipe Nosić
Papa Nikole IV. i Anžuvinci
Dopisi koje je fra Jeronim Masci (papa Nikola IV.) nakon stupanja na papinsku dužnost slao svojoj franjevačkoj provinciji u Zadar pokazuju da je dobro poznavao prilike u Dalmaciji i okolnim zemljama. Isto tako, imenovanja kolega franjevaca na biskupske i druge važne crkvene dužnosti otkrivaju da je imao veliko povjerenje u svoje kolege te da je bio svjestan njihovih sposobnosti. To se potvrdilo kako na primjerima franjevaca iz njegove matične zajednice, tako i u slučajevima drugih franjevačkih zajednica.
Budući da je obavljao diplomatske poslove za vrijeme prethodnih papa, Nikola IV. zasigurno je znao kako funkcionira papinska služba i da ona u to doba neizbježno uključuje i političke aktivnosti. To se posebno očitovalo u njegovu zauzimanju stava o pitanju Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. U vrijeme kada je stupio na papinsko prijestolje, hrvatsko-ugarski kralj bio je Ladislav IV. Kumanac (najstariji sin kralja Stjepana V. Arpadovića i kumanske princeze Elizabete). Ladislav je u privatnom životu naginjao starim kumanskim religijskim običajima, zbog čega je i dobio nadimak Kumanac. Njegovo je ponašanje produbilo jaz između krune i velikaša, što je dovelo do opće anarhije. Naposljetku su ga 1290. godine ubila dvojica Kumana u njihovu taboru.
Na hrvatsko-ugarsko prijestolje nakon njega je stupio Andrija III. Mlečanin. Papa Nikola IV. odbio ga je priznati jer je smatrao da su Hrvatska i Ugarska lena Svete Stolice te da jedino papa može odlučivati o nasljeđivanju prijestolja. Zbog toga je u borbi za krunu podržao napuljsku kraljicu Mariju Arpadović i njezina sina Karla Martela Anžuvinca. Nikola IV. također je okrunio Karla II. Anžuvinca za napuljskog kralja nakon što je ovaj 1288. godine oslobođen iz aragonskog zatočeništva. Karlo II. potom je počeo dijeliti povlastice hrvatskim velikašima kako bi svom sinu Karlu Martelu povećao izglede za stjecanje hrvatsko-ugarske krune.
Takva je papinska politika odgovarala moćnim hrvatskim velikašima, napose onima u Dalmaciji. Kako otkriva zbirka bula pape Nikole IV., analizirana prema izvornim rukopisima iz vatikanskih arhiva, papa je 16. lipnja 1288. pismom odgovorio na čestitke hrvatskih velikaša prigodom njegova izbora. Bulu je uputio Pavlu Šubiću, bribirskom banu „Dalmacije i Hrvatske“, te knezovima Jurju i Mladenu. Pavao Šubić bio je hrvatski ban od 1273. do 1312. godine, u razdoblju koje se smatra vrhuncem moći roda Šubića. Iz papina je odgovora vidljivo da je bio svjestan kako su bribirski knezovi u to vrijeme bili stvarni vladari Hrvatske i dalmatinskog zaleđa. Uz njihovu je suradnju preko svojega legata mogao proglasiti i okruniti Karla Martela Anžuvinca za zakonitog hrvatsko-ugarskog kralja, što je osiguralo kasniji pravni kontinuitet.
U pismu Šubiću papa spominje da mu je čestitku donio franjevac Grgur. Iz odgovora se dade naslutiti da je ban tražio pomoć u suzbijanju hereza koje su se širile na njegovu području. Činjenica da papa poimence spominje donositelja pisma, fra Grgura, govori o tome da ga je osobno poznavao. Inače, Nikola IV. poslao je prije toga kao misionara franjevca Marina iz Kotora na dvor kralja Raške, Stefana Uroša Milutina. Nakon fra Marina, papa Klement V. (1305. – 1314.) povjerio je 1308. godine istu pastoralnu i diplomatsku zadaću upravo spomenutom fra Grguru iz Kotora.
Lik pape Nikole IV. prikazan je i na slici Gospe od Milosti (iz 15. stoljeća), koja se sada nalazi u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru, uz nekoliko franjevačkih i anžuvinskih svetaca koji su bili iznimno važni za rano razdoblje franjevačkog pokreta. Na nebeskom dijelu prikaza u Nikolu gleda sveti Ljudevit, touluški biskup. Nikola IV. okrunio je njegova oca za kralja Napulja, ali je pridonio i tome da sam Ljudevit bude oslobođen iz sužanjstva. Naime, Ljudevitov je otac tijekom rata protiv Aragonaca (Španjolske) bio zarobljen te pušten tek nakon četiri godine pod teškim uvjetima. Kao jamstvo da će svi uvjeti biti ispunjeni, Ljudevit je kao četrnaestogodišnji princ, zajedno s braćom Robertom i Rajmundom, proveo čak sedam godina u zatočeništvu, gdje se povezao s franjevcima.
Fra Stipe Nosić
Papa Nikola IV. i umjetnost
Zadarski franjevac papa Nikola IV. bio je prvi franjevac koji je vršio papinsku službu. Poslije njega do danas još na čelu Crkve bili su pape franjevci: Siksto IV., Siksto V. i Klement XIV. Papi Nikoli pridaju se mnoge svećeničke i ljudske kreposti. Za vrijeme dok je bio na čelu Crkve, ostavio je velike tragove u njezinu životu. Brinuo se za Svetu zemlju, za misionarski rad Crkve, posebno one s istočne strane Jadrana. Oni koji su se bavili njegovim životom ističu njegov značajan doprinos na različitim područjima života Crkve. Bio je organizator gradnji više znamenitih crkava i financirao je mnoga umjetnička djela. Uz njegovo ime vežu se zasluge za proširenje i uređenje bazilike Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) i papinske bazilike Svetog Ivana Lateranskog (San Giovanni in Laterano). Izradu mozaika u tim crkvama papa je povjerio franjevačkim umjetnicima Jacopu Torritiju (aktivan oko 1291.- 14. st.) i Jacopu da Camerinu (aktivan oko 1288.-1331.).
U apsidi crkve Svete Marije Velike na mozaiku (Jerusalem celeste), predočeno je krunjenje Blažene Djevice Marije, a poslije je taj motiv postao jedan od važnijih marijanskih motiva zapadne srednjovjekovne umjetnosti.
Nikola IV. prikazan je tu na koljenima, a njegov lik je i na mozaiku u papinskoj bazilici Svetog Ivana Lateranskog, uz lik Blažene Djevice Marije. Po ideji pape Nikole na oba ova mozaika, uz apostole, naslikan je sv. Franjo Asiški i sv. Ante Padovanski. Iako su im figure znatno manje, kao i papina, predstavnici novog crkvenog franjevačkog pokreta dobili su tako mjesta uz najvažnije svece Crkve, čime je zapravo on htio poručiti kako franjevački red nastavlja apostolat Crkve.
Na mozaicima je Nikola IV. prikazan s tijarom na glavi. Upravo je on, kako navodi službena webstranica Vatikana, uveo to pokrivalo za glavu, kao znak papinske vlasti, a korišteno je za službene nastupe pape. Njegova tijara, po navodima iste stranice, imala je samo jednu krunu, a vrlo brzo poslije njega tijara je dobila svoj konačni oblik trostruke krune. Papa Bonifacije VIII. (1294.-1303.) dodao joj je drugu krunu, da bi ona 1314. dobila i treću krunu.
Nikola IV. dao je obnoviti papinsku katedru u bazilici Svetog Ivana Lateranskog, a od njegove verzije katedre do danas je ostala sačuvana samo predela (podnožje). Na predeli su četiri lika koji predstavljaju zlo, a njihov prikaz inspiriran je riječima psalma „Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju“ (Ps 91,13). Obred izbora svakog novog pape završava sjedanjem pape na ovu stolicu u bazilici sv. Ivana Lateranskog, u koju se nakon izbora dolazi u procesiji iz crkve sv. Petra.
Nikoli IV. pridaju se zasluge i za početak izgradnje katedrale u Orvietu, a crkva Santa Maria in Aracoeli u Rimu upravo je u vrijeme dok je on bio papa postala snažno franjevačko središte. Za vrijeme njegova pontifikata nastavljeni su i radovi u gornjoj bazilici sv. Franje u Asizu.
Još prije nego je postao papa, za vrijeme dok je bio kardinal i generalni ministar Franjevačkog reda u Rimu, crkvi sv. Frane u Zadru isposlovao je naziv bazilike. Kad je postao papa crkvi sv. Frane darovao je kip Bezgrešnog Začeća, a dar se povezuje s njegovom pobožnošću prema Gospi.
I druge crkve u kojima je služio i s kojima je bio povezan Nikola IV. je darivao. Tako je katedrali u Ascoliju, gradu iz kojeg je potjecao, poklonio razne umjetničke i liturgijske predmete. Naručio je i darovao bazilici sv. Franje u Asizu zlatni kalež s emajlima, kojeg je izradio zlatar iz Siene Guccius Mannaie. Kalež je umjetnik potpisao majuskulom “Guccius Mannaie de Senis fecit”. Uz portret Nikole IV. na kaležu su figure: Djevice Marije s Djetetom Isusom, sv. Ivana Krstitelja, sv. Franje, sv. Klare i sv. Antuna Padovanskog. Kalež se smatra jednim od remek djela srednjovjekovne umjetnosti, a na njemu je i portret pape Nikole IV.
Fra Stipe Nosić
Važniji podaci o papi Nikoli IV.
Girolamo (Jeronim) Masci, kasniji papa Nikola IV., rođen je 1227. godine u mjestu Lasciano blizu Ascoli Picena u talijanskoj pokrajini Marche. Prema predaji, s obitelji se preselio u Zadar, gdje je vrlo mlad stupio u franjevački red, i to u samostan sv. Frane. O tom zadarskom razdoblju njegova života nema sačuvanih pisanih podataka iz onoga doba, ali pisci koji su poslije o njemu izvještavali ističu da se rano istaknuo dubokom filozofskom i teološkom naobrazbom. Nižu naobrazbu primio je u Asizu i Perugi, dok je teologiju studirao na uglednim sveučilištima u Bologni i Kölnu.
Povezuje ga se s organizacijom školstva „Slavonske ili Hrvatske (Dalmatinske) Provincije sv. Serafina (1260.)“. Prema franjevačkom povjesničaru Vladislavu Brusiću, kako navodi u strojopisnoj Spomenici Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji iz 1248., fra Jeronim je utemeljio „generalno teološko-filozofsko učilište u Zadru“. Za provincijala Franjevačke provincije sv. Serafina, sa sjedištem u Zadru, imenovan je 1272. godine, čime je postao sedmi po redu provincijalni ministar te zadarske provincije. Dok je obnašao tu službu u Zadru, bio je i poslanik pape Grgura X. u Carigradu s osjetljivom diplomatskom misijom pripreme ujedinjenja s Istočnom crkvom, što je svečano proglašeno na Drugom koncilu u Lyonu (1274.).
Službu zadarskog provincijala obnašao je sve do trenutka kada je, nakon odreknuća sv. Bonaventure, 20. svibnja 1274. godine izabran za generalnog ministra Franjevačkog reda, kao osmi generalni ministar nakon smrti svetog Franje Asiškog. Njegove iznimne diplomatske sposobnosti koristio je i papa Ivan XXI., šaljući ga u Francusku radi uspostave mira između Kastilje i Francuske. Papa Nikola III. imenovao ga je 1278. kardinalom-svećenikom s titulom kardinala svete Pudentijane (Santa Pudentiana), nakon čega je on i s tom titulom nastavio voditi franjevački red sve do novoga generalnog kapitula u Asizu 1279. godine. U to vrijeme kardinali još nisu morali biti biskupi. Za biskupa Palestrine imenovao ga je papa Martin IV. 1281. godine.
Jeronim je sudjelovao na trima konklavama: onoj 1280. – 1281. (kada je izabran Martin IV.), zatim 1285. (izbor Honorija IV.) te naposljetku na onoj na kojoj je 22. veljače 1288. godine i sam izabran za vrhovnog poglavara Katoličke Crkve. Sam izbor za papu nakon smrti Honorija IV. (3. travnja 1287.) tekao je dramatično. Kardinali okupljeni u Rimu nisu se mogli dogovoriti zbog duboke podjele u dva tabora. U međuvremenu je smrtonosna groznica (malarija) odnijela šestoricu kardinala birača, pa su zbog straha od zaraze svi osim Jeronima napustili Rim. Papinska je stolica ostala upražnjena sve do 15. veljače 1288., kada je Jeronim jednoglasno izabran. Međutim, morao se održati i drugi krug izbora, 22. veljače, kako bi on napokon prihvatio papinsku službu. Tako je, kao prvi franjevac u povijesti, postao 191. papa Katoličke Crkve, uzevši ime Nikola IV. Njegov životopis pod naslovom „Vita Nicolai Papae IV. Ordinis S. Francisci“ u 17. je stoljeću napisao franjevac Hieronymo Rubeo. Također, tiskana tabela iz 1688. godine izdana u Bologni (kod tiskara Marcija Muzzanija i Nicolaija Clarija), rad povjesničara te rapskog i asiškog biskupa fra Oktavijana Špadera (Jankovića), stavlja ga na prvo mjesto među važnim ljudima Provincije sv. Jeronima te navodi njegove crkvene službe riječima: „Beatissimus Papa Nicolaus quartus, antea Fr. Hieronymus Aesculanus, Dalmatiae Minister Provincialis anno 1272. Hinc Legatus Nicolai tertij ad Imperatorem Orientis; mox Generalis Minister; Cardinalis, Pontifex.“
Isti taj povijesni spis među franjevce sveta života na ovim prostorima ubraja i svetog Nikolu Tavelića, Jakova Zadranina, Tomu Ilirika te mnoge druge ugledne redovnike.
Fra Stipe Nosić
Dar pape samostanu sv. Frane
Franjevci su od svojih početaka vjerovali u Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije i tu su istinu liturgijski slavili, što je bio slučaj i sa zadarskim franjevcima. Među onima koji su zagovarali tu dogmatsku istinu zasigurno se može ubrojiti i zadarski franjevac koji je kasnije postao papa s imenom Nikola IV.
To potvrđuje i predaja koja uz njegovo ime veže drveni kip Bezgrešnog začeća, a koji je on nakon stupanja na papinsku stolicu darovao crkvi Svetog Frane za istoimeni oltar. Neki autori navode podatak kako je papin kip kasnije zamijenjen srebrnim reljefom izrađenim prema uzorku kipa. S tim kipom ista predaja povezuje i zlatnu krunu koja se danas čuva u jednom od samostanskih trezora. Ona u donjem dijelu ima obruč s dvije rupice koje su služile za njezino učvršćenje na kip.
Prema povjesničarima umjetnosti, kada je drveni kip počeo propadati, prema njemu je 1627. godine izrađen reljef na koji je stavljena kruna koja se na drvenom kipu nalazila od samoga početka. Srebrni se reljef danas nalazi na istoimenom oltaru, a prema istraživanju Nikole Jakšića, vijenac sa zvijezdama koji je danas na reljefu učvršćen oko Gospine glave potječe iz 18. stoljeća.
Činjenica da je vijenac sa zvijezdama napravljen dosta kasnije otkriva kako je odmah nakon izrade reljefa na njega vraćena kruna koja je dotad bila na drvenom kipu. To potvrđuje i oblik Gospine glave na reljefu: njezino tjeme nije izrađeno plošno (kao reljef), nego u punom profilu (volumenu). To jasno ukazuje na to da je rađena prema bivšem kipu, odnosno prema zlatnoj kruni koja je stajala na njemu, što ujedno dokazuju i same dimenzije krune i Gospine glave. Da nije tako, ne bi bilo potrebe da se Gospina glava izrađuje u punom profilu.
Reljef je visoki, dobiven je lijevanjem, pa je sasvim izvjesno napravljen kao odljev prednje strane darovanog kipa, dok je Gospina glava oblikovana tako da na nju može točno nasjesti zlatna kruna. Kruna savršeno odgovara Gospinoj glavi na reljefu, gdje je donedavno i stajala. Da se kruna nalazila na reljefu svjedoči i fotografija snimljena u trenutku kada je reljef trebao ići na izložbu „Milost susreta“ u Zagreb, koja se u Klovićevim dvorima održavala od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011. godine. Također, u katalogu zadarskih konzervatora koji je izrađen prije 2010. godine, kruna je evidentirana na reljefu.
Da je „papina kruna“ bila na reljefu do 2010. svjedoči i papirić koji je u Zadru 24. svibnja 2012. priložen uz krunu, a na kojem je pisaćim strojem zabilježeno:
„Kruna koja je bila na srebrnom reljefu Gospe Bezgrešnog Začeća, restaurirana 2010. Vratio restaurator Sandi Kotlar. Nije stavljena na reljef jer je manje vrijednosti i prekriva lik Majke Božje vrhunske vrijednosti.“
Reljef je, dakle, bez krune bio na izložbi u Zagrebu. Kad je vraćen, postavljen je na svoje prijašnje mjesto, dok je kruna završila u samostanskom trezoru. Nakon toga nitko je više nije povezivao s papinim darom.
A kruna je zasigurno bila na drvenom kipu prije sedam stoljeća, na što upućuju i spomenute rupice za učvršćivanje. Procjenjuje se da je na kipu stajala oko tri stoljeća, da bi potom na srebrnom reljefu provela još oko četiri stoljeća. Zlatni vijenac sa zvijezdama, koji je reljefu naknadno dodan, prati dimenzije krune, pa je očito da je izrađen prema njoj. Donji obujam krune u potpunosti odgovara glavi Gospe izrađene od srebra. Aureola sa zvijezdama napravljena je tako da ovjenčava krunu, a nadvisuje je samo križ. Na kruni se, osim toga, nalaze i stilizirani ljiljani vrlo slični onima na grbu pape Nikole IV.
O tome kako se lako zaboravljaju stvari koje nisu precizno dokumentirane govori upravo činjenica da je ova kruna s Gospina kipa – dar pape Nikole IV. crkvi sv. Frane – bila gotovo posve zaboravljena. Bio je dovoljan samo jedan usputni zaključak o tome kako je kruna „manje vrijednosti“ (kao što piše na spomenutom papiriću) pa da se ona odvoji od reljefa i zanemari kao sastavni dio papina dara. Fra Diego Deklić, koji je 2010. živio u samostanu sv. Frane, upozorio je na činjenicu da je kruna sve do trenutka pripreme izložbe umjetnina Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zagrebu bila na kipu Bezgrešnog začeća.
Ova je kruna povijesno neraskidivo povezana s Nikolom IV. jer se njezina izrada datira u 13. stoljeće, upravo u vrijeme kada je, prema predaji, papa darovao kip zadarskoj crkvi. Iako možda ima manju materijalnu ili umjetničku vrijednost, njezina je kulturna i povijesna važnost neprocjenjiva zbog izravne veze s papinskim kipom.
Da tradicija o daru Nikole IV. zadarskim franjevcima ima čvrste temelje otkriva i povijesni kontekst: ovaj je papa razne vrijedne liturgijske predmete darovao i katedrali u Ascoliju, gradu iz kojeg je potjecao. Također je za baziliku sv. Franje u Asizu naručio i darovao zlatni kalež s emajlima, koji je izradio slavni sijenski zlatar Guccius Mannaie. Taj se kalež danas smatra jednim od remek-djela srednjovjekovne umjetnosti, a na njemu se nalazi i portret pape Nikole IV.
Naposljetku, da je papa Nikola IV. osobito štovao motiv okrunjene Gospe potvrđuje i činjenica da je dao izraditi znameniti mozaik s tim prikazom u rimskoj bazilici Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore).
Fra Stipe Nosić
O grobu pape Nikole IV.
Nakon što je 4. travnja 1292., papa Nikola IV. umro, ukopan je crkvi s. Maria Maggiore. A to da je bio franjevac, istaknuto je i na sasvim jednostavnom grobnom natpisu: „Hic requiescit / Nicolaus PP Quartus / Filius Beati Francisci“ (Ovdje počiva papa Nikola IV. sin svetog Franje). Da je papa Nikola izabrao tu Gospinu crkvu za svoje vječno prebivalište zasigurno leži u činjenici da je tu crkvu kao papa dao urediti, ali i u činjenici da je bio pobožan Blaženoj Djevici Mariji.
Bio je tu pokopan u grobnici broj 1. ispod pločnika crkve, koja je bila dugo zapuštena. Tek 1572., 280 godina kasnije, kod radova oko obnove crkve, grob pape Nikole iz pločnika crkve prebačen je u nadgrobni spomenik kojeg je dao napraviti franjevac kardinal Feliks Peretti (1585. – 1590.). Uz dva svoja kardinalska grba na grob je dao napisati: „NICOLAO IV ASCULANO PICENO PONT. MAX. CUM IN NEGLECTO DIU SEPULCRO FERE LATUISSET, F. FELIX PERETTUS GARDINALIS DE MONTE-ALTO IN ORDINEM ET PATRIAM PIETATE POSUIT M. D. LXXIV“ (Nikoli IV. iz Ascoli Piceno, Vrhovnom svećeniku, nakon što je u zapuštenom grobu dugo bio skoro nepoznat, fra Feliks Peretti, kardinal od Montalta, iz ljubavi prema Redu i Domovini postavi 1574.). Nakon uređenja spomenika posmrtni ostaci Nikole IV. premješteni su u grob broj 2 u sklopu novog spomenika, kojeg je dao izraditi Teretti. Tako je skromni i gotovo zaboravljeni papa dobio uočljivije mjesto ukopa. Kasnije je franjevac, kardinal Peretti, koji je Nikoli IV. obnovio grob, postao papa a uzeo je ime Siksto V.
Iz natpisa kojeg je kardinal dao uklesati na spomenik groba Nikole IV., pogotovo iz izraza „iz ljubavi prema Redu i Domovini“, jasno je kako je mislio na zajedničku pripadnost Franjevačkom redu, ali ipak nije posve jasno da li je mislio na zajedničku pripadnost rodnoj provinciji Ascoli Piceno ili možda na zajedničku hrvatsku vezu, jer je otac Siksta V. bio iz Boke Kotorske, koji je pred Turcima izbjegao u Italiju. U svakom slučaju ostaje činjenica da dvojica franjevaca koji su bili pape imaju veliku vezu s Hrvatskom.
Možda je inspiriran slučajem Nikole IV., a također pobožan Blaženoj Djevici Mariji, nedavno preminuli papa Franjo zaželio počivati u istoj crkvi u sasvim skromnoj grobnici u zemlji. U svojoj duhovnoj oporuci odredio je da ne bude ukopan u sarkofagu, nego u sasvim jednostavnom grobu samo s natpisom „Franciscus“.
Fra Stipe Nosić
Nikola IV. i zadarski franjevci
Uz to što se papu Nikolu IV. povezuje s dodjeljivanjem naslova bazilike zadarskoj franjevačkoj crkvi i s kipom koji joj je darovao nakon što je postao papa, postoje brojne druge povijesne činjenice koje ga tijekom njegova pontifikata povezuju s matičnom franjevačkom zajednicom. Nikola IV. svesrdno je pomagao franjevačke misije, među ostalim i na području Albanije, Bosne i Srbije. Tako je, primjerice, franjevca Marina iz Kotora poslao kao misionara na dvor raškoga kralja Uroša.
Da je papa Nikola IV. intenzivno komunicirao s hrvatskim franjevcima, dokazuju i njegove bule sačuvane u Samostanu sv. Frane koje se odnose na Židove. Već u prvoj godini svojeg mandata, 4. kolovoza 1288., papa šalje bulu provincijalu Sklavonije u kojoj poziva braću da se zauzmu za obraćenje Židova (ova se bula u samostanu čuva pod inventarnim brojem 50). Kasnije, 1. kolovoza 1291., poziva provincijala iste provincije da pronađe šestoricu fratara koji bi kao misionari pošli u Palestinu i postali čuvari svetih mjesta. Ta se bula vodi pod brojem 52, dok je pod brojem 53 sačuvan njezin prijepis koji je dao izraditi zadarski nadbiskup, franjevac Ivan iz Anagnija (1291. – 1297.).
Prema povjesničaru Fabijaniću, papa Nikola IV. tijekom svojeg pontifikata povukao je poteze koji jasno svjedoče o njegovu posebnom povjerenju u franjevačku subraću. Četvoricu franjevaca iz svoje zajednice imenovao je biskupima: fra Mihovila iz Zadra osorskim biskupom, fra Lamberta krčkim biskupom, fra Bonaventuru dubrovačkim nadbiskupom, a Ivana iz Anagnija zadarskim nadbiskupom. O Ivanu iz Anagnija Fabijanić zapisuje: „Bio je prvi zadarski nadbiskup kojega je izravno izabrao papa, dok je izbor njegovih prethodnika pripadao glasovanju kaptola...“
Poveznica pape Nikole IV. sa Zadrom i tamošnjim franjevcima sa sigurnošću se može prepoznati i na poznatom zadarskom procesijskom križu. Pretpostavlja se da je taj križ franjevcima darovala kraljica Elizabeta Kotromanić u prigodi potpisivanja Zadarskog mira, 18. veljače 1358. u sakristiji njihova samostana. Na aversu križa, na strani na kojoj su prikazani franjevački svetci (sv. Klara, sv. Ljudevit kralj, sv. Elizabeta, sv. Franjo Asiški, sv. Antun Padovanski i sv. Ljudevit, biskup Toulousea), nalazi se i lik s natpisom „S. G. papa“.
U tom liku, koji nosi inicijal, ali i izravnu oznaku papinske službe, treba gledati upravo papu Nikolu IV. Umjetnik je upotrijebio inicijal njegova krsnog imena „G“ (Geronimus – Jeronim) jer su papu u Zadru vjerojatno tako nazivali i nekoliko desetljeća nakon njegove smrti, a riječju „papa“ želio je precizirati o kome je točno riječ te istaknuti njegovo podrijetlo. Nikola IV. na križu je prikazan s tijarom, koja se jasno razlikuje od mitre biskupa sv. Ljudevita iz Toulousea. Vrijedi istaknuti da su pape prije njega uglavnom nosile posebno pokrivalo za glavu ili mitru, a prema službenim podacima Vatikana, upravo je ovaj papa počeo koristiti tijaru kao prepoznatljiv znak papinske vlasti. U njegovo je vrijeme tijara imala samo jednu krunu, što je vidljivo i na ovom reljefu, dok se običaj trostruke krune, kao simbola trostruke papinske vlasti, ustalio već od 1314. godine. Budući da umjetnik nije upotrijebio službeno papinsko ime (Nikola IV.), nego krsno ime Geronimus (G), dodavanje natpisa „papa“ bilo je nužno za ispravno prepoznavanje njegova lika.
Fra Stipe Nosić
Zanimljivosti oko izbora pape Nikole IV.
Nakon smrti pape Honorija IV., vodila se oštra borba za papinsko prijestolje među utjecajnim plemićkim rimskim obiteljima. U Rimu je tada bilo šesnaest kardinala koji su se okupili na konklavu. Među njima bio je kardinal svećenik franjevac Girolamo (Jeronim) Masci d´Ascoli iz zadarskog samostana sv. Frane. Budući da su se kardinali podijelili u dva bloka izbor pape nije nikako uspijevao. U međuvremenu je od groznice umrlo šest kardinala, pa su se ostali razbježali iz Rima, a u Rimu je ostao samo Jeronim Masci, koji je tada obavljao službu generalnog ministra Franjevačkog reda i stanovao u samostanu Ara coeli. Na koncu je on od desetak kardinala u Rimu u palači Savelli u blizini sv. Sabine izabran za papu, zasigurno zahvaljujući tome što je bio franjevac, pa time i neutralan u borbi interesa moćnih obitelji. Konklava je trajala od 4. travnja 1287. do 22. veljače 1288., što znači da je izbor trajao 324 dana. Jeronim je biran dva puta, i to: 15. veljače 1288. kada nije prihvatio službu, pa opet 22. veljače 1288., kada je prihvatio službu i kad je ustoličen, kao prvi papa franjevac, a uzeo je ime Nikola IV. Kad je stupio na službu imao je 61 godinu. Prije toga papinska stolica je bila ispražnjena čak 325 dana. Razlog tako duge sedisvakancije bila je borba za papinsko prijestolje između rimskih plemićkih obitelji Orsini; Savelli i Colonna. Jedan član obitelji Colonna, Giacomo, već je prije od pape Nikole III. bio imenovan za kardinala. Papa Nikola IV. stavio je lik toga kardinala na mozaik u crkvi Svete Marije Velike, na kojem je i njegov lik, što je znak da je veliki dio sredstava za građevinske i umjetničke projekte koje je on kao papa vodio dobivao od ove plemićke obitelji. Osim toga Nikola IV. kardinalom je imenovao Giacomova nećaka Pietra, pa su stoga papi predbacivane bliske veze s obitelji Colonna iz Palestrine, u kojoj je sedam godina služio kao biskup prije nego je izabran za papu. A da je Nikola IV. bio skroman i ponizan, vidi se po odredbi što je na svoj jednostavni grob dao je uklesati natpis: „Hic requiescit / Nicolaus PP Quartus / Filius Beati Francisci“ (Ovdje počiva papa Nikola IV. sin svetog Franje).
Nakon smrti Nikole IV. papinska stolica opet je bila ispražnjena duže od dvije godine. Razlog za to je pokušaj Giacoma Colonne da sa svojim nećakom Pietrom osigura moć obitelji Colonna. Blokadu je prekinuo svojim pismom kardinalima pobožni pustinjak Pietro del Morrone, koji je zaprijetio kardinalima da će ih stići Božja kazna ako odmah ne izaberu papu. Kardinali su nakon toga izabrali baš njega, najprije 5. srpnja, pa opet 29. kolovoza 1294. Uzeo je ime Celestin V., ali zbog nesnalaženja u crkvenoj politici i zbog velikog pritiska abdicirao je nakon samo pet mjeseci.
Fra Stipe Nosić
Zadarski papa Nikola IV.
Godina u kojoj se slavi 800. obljetnica smrti svetog Franje Asiškog prilika je za podsjećanje kako je grad Zadar Crkvi dao papu. Bio je to zadarski franjevac Jeronim (Girolamo) Masci (1227. – 1292.). Jeronim je rođen godinu dana poslije smrti sv. Franje, na blagdan sv. Jeronima, 30. rujna 1227. godine, pa je po tom svecu dobio i krsno ime. Mjesto njegova rođenja je Lisciano blizu Ascoli Picena u pokrajini Marche. Sa svojom je obitelji doselio u Zadar, gdje je vrlo mlad pristupio franjevcima. Ako se uzme u obzir da je Jeronim proveo desetak godina na studiju u inozemstvu, može se izračunati da je prije odlaska u Rim na dužnost generalnog ministra u samostanu sv. Frane živio oko 15 godina. Bio je prvi franjevac na čelu Katoličke crkve. Kada je postao papa, uzeo je ime Nikola IV. i vodio je Crkvu od 1288. do 1292. godine. Poslije smrti pokopan je u bazilici sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore), koju je kao papa dao rekonstruirati. U toj bazilici do danas počivaju osmorica papa, među kojima je i papa Franjo kao jedan od nedavno preminulih poglavara Crkve. Nikola je na svoj grob dao uklesati sasvim jednostavan natpis: „Hic requiescit / Nicolaus PP Quartus / Filius Beati Francisci“ (Ovdje počiva papa Nikola IV., sin svetog Franje). Bio je pokopan u grobnici broj 1 ispod crkvenog pločnika, koja je dugo bila zapuštena. Obnovio ju je gotovo tri stoljeća kasnije franjevac kardinal Felice Peretti (1585. – 1590.), koji je kasnije također postao papa uzevši ime Siksto V. Prije nego što je Nikola IV. izabran za papu, obnašao je različite crkvene službe: 1272. godine bio je provincijal franjevačke provincije sv. Serafina (Zadar), a 1274. postao je generalni ministar Franjevačkog reda u Rimu. Kao franjevac svećenik imenovan je 12. ožujka 1278. kardinalom s naslovnom crkvom Svete Pudenziane, dok je za biskupa Palestrine zaređen 12. travnja 1281. Na čelu Crkve papa Nikola IV. proveo je četiri godine, mjesec i dvadeset i jedan dan. Za vrijeme svog pontifikata, tijekom svojeg jedinog konzistorija, imenovao je šestoricu kardinala. Među njima je bio i franjevac Matej (Matteo) d´Acquasparta, jedan od generalnih ministra franjevačkog reda koji je tu službu vršio nakon njega. Imenovao je i Pietra Colonnu za kardinala-đakona crkve San Giorgio in Velabro. Namjeravao je kardinalom imenovati i franjevca iz svog rodnog kraja, Konrada od Ascolija, ali je on preminuo prije nego što je proglašenje službeno objavljeno. U Hrvatskoj je sačuvan, čini se, samo jedan dokument koji svjedoči da je Jeronim Masci („frater Geronimus“) bio provincijal u Zadru („minister fratrum minorum in Slauonia“). Prema tom dokumentu, on je kao provincijalni ministar 7. siječnja 1272. u Trogiru pred svjedocima ovlastio svoga vikara, fra Jakova iz Brescie, da može prodati neke samostanske posjede za izgradnju novoga franjevačkog samostana u tome mjestu. Krajem veljače 1272. godine, uz odobrenje trogirskog biskupa, ti su posjedi prodani Luki Matejevu i Nocentu Martinovu za 1500 malih mletačkih libara.
Fra Stipe Nosić
Papina bula o proglašenju svetim Franje Asiškoga
Samostan sv. Frane u Zadru čuva bulu na pergameni koju mu je poslao papa Grgur IX. još 8. srpnja 1228. godine. Bula je adresirana na zadarski samostan, „ad conventum Jadrensem“, a adresa je na njoj još uvijek vidljiva. To je očiti dokaz da je već u to doba zadarski samostan igrao važnu ulogu među franjevcima s istočne strane Jadrana, te da je ustanovljen još za života samoga Svetca. To ujedno otkriva kako je samostan sv. Frane najstariji franjevački samostan u Hrvatskoj, koji posjeduje i najstariji pisani dokument o sv. Franji, sastavljen samo dvadeset mjeseci nakon Franjine smrti.
Bulom papa javlja „časnoj braći nadbiskupima i biskupima i dragim sinovima opatima, priorima, dekanima, arhiđakonima i drugim crkvenim prelatima u Istri, Dalmaciji i Sklavoniji…“ da Franjo Asiški „treba biti uvršten u popis svetaca“ i da se njegov blagdan 4. listopada ima svečano slaviti. Papa je najavu ispunio osam dana poslije, 16. srpnja 1228., kada je Franju svečano proglasio svetim. Originalna bula sačuvana u samostanu sv. Frane nosi redni broj 3. Fra Hugolin Didon u rukopisu iz 1952. piše da je samostan sv. Frane jedan od šest samostana u Redu kojima je poslan takav dokument.
Latinski tekst tog pisma transkribirao je i objavio još fra Donat Fabijanić u knjizi Convento il più antico dei Frati Minori in Dalmazia (Prato, 1882.). Prijevod bule na hrvatski jezik donio je fra Stanko Josip Škunca u knjizi Povijesni pregled franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (Pula – Zadar, 2006.). Dio teksta glasi: „Grgur biskup, sluga slugu Božjih. Časnoj braći nadbiskupima i biskupima i dragim sinovima opatima, priorima, dekanima, arhiđakonima i drugim crkvenim prelatima u Istri, Dalmaciji i Slavoniji (Hrvatskoj) pozdrav i apostolski blagoslov. (…) Doista, budući da od druženja, života i zasluga blaženoga Franje – osnivača i upravitelja Male braće – koji je po Spasiteljevu savjetu, prezrevši prolazne i zemaljske stvari, po obećanju istoga sretno prispio k nebeskim nagradama, (…) Budući, dakle, da sve do sada kao svjetiljka plamsa na ovome svijetu, i jer po Božjoj milosti više ne zaslužuje da bude stavljen pod posudu, nego na svijećnjak, sve vas šaljući vam apostolsko pismo molimo, opominjemo i hrabro potičemo, da spasonosno ohrabrujući pobožnost vjernika na štovanje istoga, njegov blagdan svečano slavite 4. listopada i da, dok ga slavite istog dana molite Gospodina, eda bi umilostivljen njegovim molitvama nama udijelio u sadašnjem svijetu svoju milost, a slavu u budućem.“
U kontekstu 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog (1226. – 2026.), treba spomenuti da se u samostanu sv. Frane u Zadru nalaze i drugi neprocjenjivi povijesni izvori koji ovom mjestu daju potpuno jedinstven status među hrvatskim franjevačkim samostanima.
Fra Stipe Nosić
Bazilika iz 1280.
Crkva sv. Frane u Zadru najstarija je franjevačka crkva na istočnoj obali Jadrana. Posvećena je kao bazilika 13. listopada 1280. godine, a datum svečane posvete uklesan je u kamen iza njezina glavnog oltara. Posvetio ju je zadarski nadbiskup Lovro Periandar. Crkva je zasigurno i desetljećima prije toga funkcionirala kao blagoslovljeni prostor s posvećenim oltarom, što neizravno potvrđuje i papinska bula iz 1228. godine adresirana na zadarski franjevački samostan. U to su vrijeme u franjevačkom redu tek rijetke crkve imale taj status. Tvrdnja da je tada u Redu bilo samo šest crkava s naslovom bazilike nalazi se u strojopisnoj knjižici „Crtice iz prošlosti crkve i samostana sv. Franje u Zadru“, izdanoj u Zadru 1953. godine. Godinu dana ranije, fra Hugolin Didon u uvodu svog rada o samostanu sv. Frane spominje bulu o proglašenju svetim Franje Asiškoga, koju samostan čuva, te navodi: „…od šest bula kojima se čitavom Redu javila ta vesela vijest, jedna je bila poslana našem samostanu…“. Iz toga se može zaključiti da su bulu dobili samo oni franjevački samostani koji su u to vrijeme imali ključnu ulogu u svojim regijama. Za dobivanje naslova bazilike koju je u to doba dobila zadarska crkva zasigurno je zaslužan zadarski franjevac Jeronim Masci, kasniji papa Nikola IV., koji je od 1274. godine u Rimu djelovao kao generalni ministar franjevačkog reda. Budući da je prije toga bio gvardijan zadarskog samostana, a potom i provincijal, opravdano se pretpostavlja da je i sam sudjelovao u nekoj od faza izgradnje same crkve. Važnost ove crkve za hrvatske franjevce često se zaboravlja. O tome je akademski slikar i restaurator fra Vinko Fugošić u Vjesniku franjevačke provincije sv. Jeronima 1952. godine zapisao: „Od glasovitih franjevačkih crkava, Patrijarhalna bazilika sv. Franje u Assizu samo je nekih dvadesetak godina starija, a S. Croce u Firenci je čak mlađa od naše u Zadru. (…) Ali one, ni jedna ni druga, nisu još posve franjevačke. A naša je konačni tip franjevačke crkve. Dakle, barem jedna od prvih u čitavom Redu, i prema tomu ´majka´ mnogih franjevačkih crkava...“ To što je crkva sv. Frane vrlo rano dobila naslov bazilike omogućilo joj je da od nekoliko papa dobije posebne oproste, o čemu samostan čuva više bula na pergameni. Nekadašnji član zadarskog samostana, papa Nikola IV., bulom »Vitae perennis gloria« od 30. travnja 1291. podijelio je poseban oprost (»Annum et quinquaginta dies«) svima koji posjete zadarsku crkvu sv. Frane na blagdane Blagovijesti, Božića, Očišćenja i Uznesenja Blažene Djevice Marije, kao i na blagdane sv. Franje i sv. Antuna Padovanskog. Istoga je dana podijelio oprost i klarisama u samostanu sv. Nikole u Zadru za blagdane sv. Nikole i sv. Klare. Također, papa franjevac Siksto V. izdao je breve 25. rujna 1585. kojim objavljuje oproste za svetkovine sv. Franje, sv. Antuna, sv. Bonaventure, sv. Ljudevita biskupa, sv. Bernarda i sv. Klare (dokument se čuva u samostanu pod inventarnim brojem 215). Krunski dokaz da je zadarska franjevačka crkva uistinu uživala status bazilike – iako se to danas rijetko spominje – jest bula pape Urbana VIII. „Universis Christi fidelibus“ od 3. ožujka 1639. godine (inventarni broj 248). U njoj je crkva sv. Frane ubrojena među bazilike u kojima se obilaskom sedam oltara mogao zadobiti identičan oprost kao i posjetom sedam oltara u bazilici sv. Petra u Rimu.
Fra Stipe Nosić
Sveti Frane najstariji hrvatski franjevački samostan
Osnutak samostana sv. Frane u Zadru veže se uz boravak samog osnivača Franjevačkog reda u tom gradu. Predaja čuva uspomenu na to kako je Svetac na putu za Svetu Zemlju 1212. godine posjetio Zadar. Ista tradicija prenosi i priču prema kojoj je on tada ozdravio opaticu benediktinki u samostanu Svetog Nikole. U znak zahvalnosti, benediktinke su franjevcima darovale zemljište na kojem su vrlo brzo izgrađeni franjevačka crkva i samostan. Te su benediktinke kasnije postale klarise, no povjesničari se razilaze oko točnog vremena kada se taj prijelaz dogodio. Franjo je tada, prema istoj predaji, prespavao u crkvici sv. Jeronima, koja je kasnije spojena s crkvom sv. Frane. Prvi Franjin životopisac, Toma Čelanski (Tommaso da Celano), zabilježio je da se Franjo s pratiteljem ukrcao na brod (vjerojatno u Anconi) u želji da otplovi u Siriju kako bi propovijedao kršćansku vjeru Saracenima i drugim nevjernicima. Međutim, „protivni vjetrovi“ neočekivano su ih odnijeli prema hrvatskim krajevima, na obalu Sklavonije. Čelanski to opisuje riječima:“Sexto namque conversionis suae anno, sacri martyrii desiderio maxime flagrans, ad predicandam fidem christianam et poenitentiam Saracenis et caeteris infidelibus, ad partes Syriae voluit transfretare. Qui cum navem quamdam, ut illuc tenderet, intravisset, ventis contrariis flantibus, in partibus Sclavoniae cum caeteris navigantibus se invenit.” (T. DE CELANO, Vita prima, str. 42.) I drugi Franjini životopisci uglavnom ponavljaju ovaj podatak, pa tako i sv. Bonaventura, koji doslovno preuzima tekst Tome Čelanskog (S. BONAVENTURA, Legenda Maior S. Francisci, Cap. XX.). Zbog toga franjevački povjesničari godinu Franjina dolaska u Zadar uzimaju i kao godinu osnutka samostana sv. Frane, a time i utemeljenja tadašnje Franjevačke provincije sv. Serafina. Taj podatak u tiskanoj tabeli u Bologni 1688. godine (Typis Marci Muzzani & Nicolai Clari) navodi i poznati zadarski franjevac Oktavijan Spader Janković (Octavius Spader Jadertinus), hrvatski filozof i teolog (1645./1646. – 1715.). Spader je bio lektor u samostanu Svete Marije u Aracoeli u Rimu te u Bologni. Kasnije je imenovan rapskim biskupom (1695.), a od 1698. bio je biskup Assiza, gdje je i umro. Uz mnoga druga djela, napisao je i Catalogus de Minoribus provinciae Dalmaticae S. Hieronymi… (Bologna, 1686./1737.), a nekoliko njegovih rukopisa i danas se čuva u zadarskoj knjižnici sv. Frane. U spomenutoj tabeli je zapisao: „Provinciju Dalmaciju osnovao je naš sveti otac Franjo godine 1212. kada je jedreći prema Siriji, tjeran nepovoljnim vjetrom, pristao u Zadru. Rečena Provincija prva je u Sklavoniji. Bila je i najprostranija, tako da je obuhvaćala i Bosnu i Dubrovnik i Apuliju, iz čijih su kustodija kasnije nastale slavne provincije. “Dio franjevačkih povjesničara, među koje spada i fra Vladislav Brusić, smatra da je godinom dolaska svetog Franje u Zadar započelo i veliko misijsko djelovanje franjevaca na području Sklavonije (odnosno hrvatskih krajeva). To je djelovanje obuhvatilo i širi prostor Sredozemlja na kojem su nicali novi franjevački samostani. Cijelo to golemo područje podijeljeno je 1232. godine, za vrijeme generala Reda fra Ilije, na tri zasebne franjevačke provincije.
fra Stipe Nosić
VELIKA GOSPA
U C R K V I S V E T O G F R A N E
Na svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velike Gospe), u subotu 15. kolovoza, u crkvi svetog Frane bit će slavljene svete mise u 8:30 u 10 i u 20 sati
Proslava Porcijunkule u crkvi sv. Frane
Franjevačka svetkovina, Gospa od anđela (Blažena Djevica Marija Anđeoska), Porcijunkula, slavi se 2. kolovoza. Svetkovina je vezana za crkvicu pored Asiza, koja je bila okupljalište prvih Franjinih sljedbenika, a postala je svojevrsna kolijevka franjevaštva, u kojoj je Franjo osnovao Red Male braće. Za tu svetkovinu vezan je dan potpunog oprosta, takozvanog „Porcijunkulskog oprosta“, kada u svim franjevačkim i u župnim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni. To je oprost kojeg je sveti Franjo Asiški dobio od pape Honorija III. još 1216. godine, za crkvicu Gospe od Anđela u Asizu. To je i oprost, koji je papu Lava potakao da ove godine, u 800. obljetnici Franjine smrti, proglasi posebnu Jubilarnu godinu s pripadajućim potpunim oprostima za sve one koji će u toj Godini kao hodočasnici pohoditi „bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili svetište u bilo kojem dijelu svijeta posvećeno svetomu Franji ili s njime povezano iz bilo kojeg razloga“.
Budući da Porcijunkula ove godine pada u nedjelju, liturgijski se prenosi na ponedjeljak, 3. kolovoza. U crkvi sv. Frane bit će toga dana slavljene svete mise u 7 i u 20 sati.
Blagdan Gospe Karmelske
U crkvi sv. Frane, u četvrtak 16. srpnja, svetim misama u 7 i u 20 sati slavi se blagdan Gospe Karmelske.
Blagdan Gospe Karmelske stoljećima se u toj crkvi svečano slavio, jer je pri samostanu djelovala bratovština Gospe Karmelske. Bilo je to tako dok je francuska uprava 1808. nije ukinula, zajedno sa svim ostalim bratovštinama vjerskog obilježja. Bratovština je dala sagraditi glavni oltar crkve sv. Frane 1617., koji vrijedi kao najveći oltar u Dalmaciji. Također je mali oltar Gospe Karmelske dala sagraditi 1790.
Mlada misa fra Antonia Gospića
U subotu 11. srpnja u 11 sati u crkvi sv. Frane u Zadru svoju svečanu "mladu misu" slavit će fra Antonio Gospić.
Tom prigodom udijelit će prisutnima svoj mladomisnički blagoslov.
Svećeničko ređenje fra Antonia Gospića
U subotu, 20. lipnja 2026., u 10 sati u Katedrali sv. Stošije u Zadru, nadbiskup mons. Milan Zgrablić zaredit će za svećenika fra Antonia Gospića, koji je rođen u Zadru, a pripada franjevačkoj provinciji / kustodiji sv. Jeronima Zadar.
Proslava blagdana Svetog Ante u crkvi sv. Frane
Blagdan Svetog Ante, franjevačkog sveca i „sveca čitavoga Svijeta“ tradicionalno se svečano slavi u Crkvi Svetog Frane, najstarijoj franjevačkoj crkvi s naše strane Jadrana, u bazilici u kojoj je prvi oltar bio posvećen baš Svetom Anti.
Priprava za blagdan bit će 10.i 11. lipnja u 19:45 sati, a 12. lipnja svečana večernje u 20 sati, koju će predvoditi fra Pavle Ivić.
Na sam blagdan, u subotu 13. lipnja, svete mise bit će slavljene: u 7; 8; 9 i u 10 sati.
U 18 sati bit će sveta misa s blagoslovom djece i cvijeća.
Svečanu svetu misu u 20 sati predvodit će fra Andrija Bilokapić
Samostan sv. Frane dobio oznaku Europske kulturne baštine
Vidi OVDJE!
Oprost povodom 800. obljetnice smrti sv. Franje
Povodom osamstote obljetnice smrti svetog Franje Asiškog, sveti otac Lav XIV. proglasio je posebnu jubilarnu godinu od 10. siječnja 2026. godine do 10. siječnja 2027. godine.
U tom vremenu, uz pripadnike franjevačkih redova i onih nadahnutih Franjinom duhovnošću, svi vjernici bez razlike mogu dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni uz uobičajene uvjete (sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakanu Svetoga Oca), koji se može primijeniti i kao zagovor za duše u čistilištu.
Oprost se ostvaruje hodočašćem u bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili bogoštovno mjesto u bilo kojem dijelu svijeta koje je posvećeno svetom Franji ili s njime iz bilo kojeg razloga povezano, te sudjelovanjem u jubilarnim obredima ili barem provodeći prikladno vrijeme u pobožnom razmatranju, uzdižući Bogu molitve kako bi se, po primjeru svetoga Franje, u srcima pobudili osjećaji kršćanske ljubavi prema bližnjemu te iskrene želje za slogom i mirom među narodima. Pobožnost se zaključuje molitvom Oče naš, Vjerovanjem i zazivima Blaženoj Djevici Mariji, svetom Franji Asiškom, svetoj Klari i svim svetima franjevačke obitelji.
U crkvi sv. Frane u Zadru, na poseban način bit će prigoda za ostvarenje ovog oprosta na dan mjesečnog spomena blaženog Jakova Zadranina (svakog 27. u mjesecu) na večernjoj svetoj misi, kao i na dane pobožnosti sv. Antunu, na 13 utoraka prije njegova blagdana.
Božićni koncert u crkvi sv. Frane
U utorak, 6. siječnja, na svetkovinu Bogojavljenja u crkvi sv. Frane održan je tradicionalni božićni koncert na kojem su nastupilo devet skupina pjevača: Klapa Insula – Pag; Klapa Karmel – Turanj; Klapa Koporan – Poličnik; KUD Radovin; KUD Fortuna – Ražanac; KUD Sv. Šime – Rtina; Klapa Puntadura – Vir; Klapa Dalmatika – Zadar i Klapa Maraška – Zadar. Organizaciju je kao i prošlih godina vodio gosp. ivica Dundović, a kroz program je vodila gđa Vlatka Vučić-Marasović. Iako je kišilo i bilo hladno crkvene klupe su bile pune gledatelja. Na završetku koncerta izvoditeljima se zahvalio i prisutne pozdravio zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić. Koncert je završio božićnom pjesmom koju je zajedno s publikom pjevalo svih 120 pjevača.
ZORNICE U CRKVI SV. FRANE
U crkvi sv. Frane u Došašću kroz tjedan u 7 sati slavit će se mise zornice. U slavljima zornica dolazi do izražaja spomen iščekivanja Isusova rođenja od Njegove Majke koja je vjernicima postala uzor priprave na Božić, a oni ga slijede slaveći mise zornice. Na misama će se, kao i obično, zajednički moliti jutarnja molitva časoslova. Prvi dani Došašća za ovu crkvu bit će i priprava na Marijin blagdan Bezgrešnog začeća koji se slavi u Došašću, a u velikoj je vezi s Božićem. Taj blagdan vjekovima se svečano slavio u crkvi sv. Frane. Povezano je to i s prvim papom franjevcem Nikolom IV., koji je 1288., kad je postao papa, crkvi sv. Frane darovao drveni kip Bezgrešne. Originalna zlatna kruna s tog kipa sačuvana je. a na blagdan Bezgrešnog začeća, preko mise u 19 sati bit će izložena u crkvi.
Fra Antonio Gospić
zaređen je 8. studenog 2025. za đakona
Vidi OVDJE!
BLAGDAN SV. FRANE
4. listopada
Trodnevna priprava 1. – 3. 10.
sv. misa u 19, predvodi fra Andrija Bilokapić
1. 10. u 18:30 - franjevačka krunica
2.10. u 18 susret u organizaciji Nadbiskupijskog povjerenstva za laičku duhovnost,
crkvene zajednice i pokrete
3. 10. u 18:30 - franjevačka krunica
poslije sv. mise obred preminuća sv. Oca Frane
subota, 4. listopada
Svete mise: u 8:30; u 10
u 18:30 svečana večernja
u 19 svečana sveta misa
predvodi mons. Milan Zgrablić, nadbiskup
B L A G D A N S V. J E R O N I M A
utorak, 30. rujna
Svete mise: u 7; u 12; i u 19 sati
Svečanu sv. misu u 12 sati predvodit će
provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda
fra Milan Krišto
Uz 22. godišnjicu smrti fra Ivana Perana
Blagdan Uzvišenja Sv. Križa 2025., dvadeset i druga obljetnica preminuća sluge Božjega fra Ivana Perana (1920. - 2003.), povod je da se prisjetimo fra Ivina interesa za istinu. Za istinu je bio spreman prihvatiti i mučeničku smrt, kako je sam pisao u knjizi „S Kristom i u smrt“, kada je 1947. kao vojnik od jugoslavenskih komunističkih vojnih vlasti, terećen od lažnih svjedoka, osuđen na smrt strijeljanjem. Smrtna mu je presuda ipak preinačena na pet godina stroge robije, koju je odslužio. Danas ga Crkva časti kao slugu Božjeg.
Fra Ivo je na Badiji kod Korčule, uoči II. Svjetskog rata, bio đak dva velika čovjeka, koje je vrlo cijenio: fra Andre Vida Mihičića i fra Bernardina Sokola. Mihičić je 1942. s Badije otišao u partizane. Sokol je 28. rujna 1944. s Badije iz samostana odveden od partizana, ubijen a tijelo mu je nakon tri dana izbacilo more na plažu u Orebić. Tu je provizorno pokopano od ljudi koji su stanovali u okolnim kućama. Od tada do demokratskih promjena Sokolovo ime nije se smjelo spominjati. Tijelo mu je, prema novim saznanjima, pod okriljem noći, premješteno i do danas nije pronađeno.
Fra Ivo je, htijući saznati istinu o Sokolovoj smrti, 1989. pisao Andri Vidu Mihičiću pitajući ga o sudbini Sokola. Ovaj mu je odgovorio pismom iz kojeg se vidi da se on i Sokol nisu slagali, ali ga je on pokušao upozoriti na opasnost koju su mu partizani spremali. Napisao je između ostalog: „Ja sam više godina živio s njim u istom samostanu, ali nikad s njim intiman. Rastavljali su nas interesi i karakteri, a spajalo uzajamno nepovjerenje i redovničko bratstvo bez ljubavi. Na umjetničkom polju bili smo također daleko. On je se bavio muzikom, a ja (kljuckao?) pjesme i pisao o likovnoj umjetnosti. Moram priznati on je imao više uspjeha nego ja. Andreis, u svojoj predratnoj crkvenoj Povijesti hrvatske glazbe govori o Sokolu kao o jednom od najznačajnijih crkvenih glazbenika u Hrvatskoj; u drugoj poratnoj ediciji istog djela ni riječi. Ispao iz života, ispao iz Andreisove historije. Govoreći o tome zašto je Sokol „završio u dubinama mora s kamenom oko vrata“, napisao je: „Ja mu to nisam želio, ali sam predviđao i pisao Vjenceslavu (Banderi) pismo u kome sam mu najavio što se Sokolu sprema. To pismo, na žalost, nije nikad do Vjenceslava stiglo. Andrija Peručić, bivši tajnik općine Korčula, i Vjenceslavov prijatelj, preko koga sam to pismo uputio, očekujući prigodu da ga Vjenceslavu uruči, konstatirao je da su ga miši izgrizli, i moja poruka ode u mišje kanale.“
Andro Vid Mihičić napisao je fra Ivu Peranu, kao provincijalu, još 1976. svoja rukom pisana razmišljanja o redovništvu i svećeništvu. U spisu na više mjesta pokajničkim riječima govori o svom životu. Naziva se izdajicom i čovjekom koji bi htio da njegove kolege ne budu kao on. Napisao je: „Svojim današnjim radom, ovim mislima nabijenim radošću i ljubavlju, htio bih popraviti ono što sam lošim primjerom pokvario, riječju obezvrijedio i djelom porušio. Moje misli su bodljikave, možda i ne dovoljno odvagnute, možda i u nekom slučaju neodmjerene, pa čak i pogrešne, ali one su zahtjev mog uma, prohtjev moje ljubavi i želja jednog čovjeka, bivšeg redovnika, svećenika i tvog profesora, koji možda luta, ali još uvijek traži Istinu.“ Također, između ostalog Mihičić je tu zabilježio: „Ja sam odista napustio Red, ali ja sam još svom dušom u njemu. Daleko sam od vas, a uvijek sam među vama. Sve moje misli su s vama, svi moji sni su puni samostana. Nikad nisam intenzivnije proživljavao tragediju samostana nego je proživljavam danas, jer ja ju ne naslućujem nego poznam. Oprostite mi i dopustite mi da vas i dalje ljubim.“
Knjigu Andre Vida Mihičića, nastalu iz rukopisa, pod naslovom „Riječi okrutne ljubavi“ za tisak je pripremio fra Stipe Nosić, a 2005. izdao Samostan sv. Frane, Zadar.
Proslavljena obljetnica preminuća sluge Božjega fra Ivana Perana
U subotu, 13. rujna na franjevačkom otočiću Košljunu, uoči blagdana Uzvišenja sv. križa, svečano je proslavljena dvadeset i druga obljetnica preminuća sluge Božjega fra Ivana Perana. Taj ugodnik Božji, kao vojnik je od jugoslavenskih komunističkih vojnih vlasti, pod lažnom optužbom, terećen od lažnih svjedoka, osuđen 1947. na smrt strijeljanjem. Na žalbu, smrtna mu je presuda ipak od Vrhovnog suda u Beogradu preinačena na pet godina strogog zatvora, koju je odslužio. Nakon što je u Splitu na blagdan uzvišenja Sv. Križa 2003. umro, fra Ivanovo tijelo pokopano je na samostanskom groblju na Košljunu. Crkva ga je proglasila slugom Božjim pa je njegovo tijelo 12. rujna 2013., prema pravilima Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, preneseno u samostansku crkvu. Sada se čeka beatifikacija kako bi se njegovi posmrtni ostaci mogli javno štovati kao moći.
„Peranovo“ svake godine okupi velik broj fra Ivanovih štovatelja, pa je tako bilo i ove godine na slavlju koje je predvodio fra Milan Krišto, provincijalni ministar franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije - Velike Gospe svete mise u crkvi sv. Frane bit će kao nedjeljom: u 8:30; u 10 i u 20 sati.
Svetkovina Blažene Djevice Marije Anđeoske, Porcijunkula
Franjevačka svetkovina, Gospa od anđela (Blažena Djevica Marija Anđeoska) slavi se 2. kolovoza, a vezana je uz obraćenje svetog Franje Asiškog, koje se dogodilo na taj dan 1208. u crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, poznatoj pod imenom Porcijunkula. Ta crkvica bila je okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i postala je svojevrsna kolijevka franjevaštva, u kojoj je Franjo osnovao Red Male braće (Ordo Fratrum Minorum). Za tu svetkovinu vezan je dan potpunog oprosta, takozvanog „Porcijunkulskog oprosta“, kada u svim franjevačkim i u župnim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni.
U crkvi Svetog Frane svake godine tradicionalno se slavi Svetkovina Blažene Djevice Marije Anđeoske (Porcijunkula). Dan Porcijunkulskog oprosta ove godine pada u subotu i bit će slavljen svetim misama u 7 i u 20 sati.
Hodočasnici Marijanskog zavjeta
za Domovinu
u crkvi sv. Frane
Inicijatori za duhovnu obnovu hrvatskoga naroda, hodočasnici Marijanskog zavjeta za Domovinu, na svom ovogodišnjem hodočašću, na koje su 14. lipnja krenuli iz Osijeka a 27. kolovoza planiraju stići do Dubrovnika, prenoćit će sljedećeg četvrtka (31. srpnja) u samostanu sv. Frane. (Neki od branitelja pješače čitavu hodočasničku rutu). Toga dana u 20 sati u crkvi sv. Frane isusovac pater Ike Mandurić predvodit će misno slavlje. Vjernici Zadra i okolice imat će tada prigodu iskazati štovanje blaženom Alojziju Stepincu, čije moći hodočasnici ove godine nose sa sobom za vrijeme čitavog hodočašća.
Vjekoslav Ćosić objavio je
In memoriam fra B. Škunci u Zadarskoj smotri. Vidi ovdje!
Proslava blagdana svetog Ante
Blagdan franjevačkog sveca svetog Ante, „sveca čitavoga Svijeta“, svečano se u Zadru po tradiciji slavi u Crkvi Svetog Frane, u bazilici sagrađenoj u 13. stoljeću, u kojoj je prvi oltar bio posvećen baš svetom Anti. Trodnevna priprava za blagdan, s izloženim moćima Sveca, bit će 10., 11. i 12. lipnja u 19:45 sati.
Na sam blagdan, u petak 13. lipnja, svete mise bit će slavljene: u 7; 8; 9 i u 10 sati.
U 18 sati bit će sveta misa s blagoslovom djece i cvijeća, a svečanu svetu misu u 20 sati predvodit će fra Tomislav Šanko, kustod.
Fra Pavle je ispjevao pjesmu
voljenoj Provinciji
Vidi ovdje!
PROSLAVA BLAGDANA BLAŽENOG JAKOVA ZADRANINA
Blagdan blaženog Jakova Zadranina bit će ove godine svečano slavljen u crkvi sv. Frane u Zadru, u subotu 26. travnja. Ispred glavnog oltara bit će izložene moći blaženika. Svetu misu u 19 sati predvodit će provincijal fra Tomislav Šanko. Poslije svete mise bit će kratka procesija s moćima blaženika kroz klaustar samostana. Slavlje će završiti u klaustru ispred sobe bl. Jakova, gdje će biti upriličeno nagrađivanje dvanaest mladih slikara od njih preko 280 koji su ove godine sudjelovali u županijskom likovnom natječaju „Blizu je blizu“.
Objavljen je film o fra Bernardinu Sokolu
Pogledaj OVDJE!
Pobožnost Križnog puta u crkvi sv. Frane
Korizma, priprava na svetkovinu Uskrsa, ove godine započinje u srijedu 5. ožujka. Toga dana zapovjedni je post i nemrs, a od novog Crkvenog zakonika iz 1983. takav status u godini ima još samo Veliki petak. Na pepelnicu vjernici u svetoj misi nakon homilije, u znak spremnosti na obraćenje i pokoru, pristupaju oltaru pognute glave i dopuštaju da im glave budu posute pepelom. (Svete mise u crkvi sv. Frane slave se u 7 i u 19 sati).
U crkvi sv. Frane ponovno se, po staroj franjevačkoj tradiciji, u korizmene nedjelje (prije večernje svete mise) uvodi i pobožnost križnog puta. U toj crkvi nalazi se i slika 15. postaje križnog puta, koja je tu postavljena prošle godine u sklopu projekta „Hrvatskog svjetskog križnog puta“, u organizaciji udruge „Djelo ljubavi“.
U nedjelju 26. siječnja u crkvi sv. Frane na svetoj misi u 10 sati pjevat će ženski zbor franjevačkog samostana iz Makarske.
21. siječnja 2025. na Hrvatskom katoličkom radio o fra Bernardinu Sokolu govorio je
fra Stipe Nosić
poslušaj OVDJE!
Koncert klapa
„Hrvatski Božić“
U crkvi sv. Frane u Zadru na svetkovinu Bogojavljenja, u ponedjeljak 6. siječnja, u 20 sati bit će upriličen tradicionalni koncert klapa pod nazivom „Hrvatski Božić“. Sudjelovat će klape: Maraška, Puntadura, Arija, Uzorita, Koporan, Ponistra, Karamiž, Radovin, KUD Sv. Šime Rtina, KUD Fortuna Ražanac, i KUD sv. Nikola Tavelić Lišane.
Sudionici koncerta predvodit će i pjevanje na svetoj misi u 19 sati.
O koncertu je izvjestila i IKA
Vidi OVDJE!
Umro fra BERNARDIN Robert ŠKUNCA
Osnažen vjerom u Isusovo uskrsnuće i okrijepljen svetim sakramentima dana 22. prosinca 2024. u 88. godini života, 68. redovništva i 61. svećeništva, prešao je s ovoga svijeta u vječnost.
Sprovod će biti u petak 27. prosinca 2024. na groblju Lovrinac u Splitu s početkom u 11.45 sati. Sveta Misa zadušnica bit će poslije sprovoda u Crkvi sv. Ante na Poljudu u Splitu.
Bogoslužje za Božićne blagdane (2024.) u Crkvi Sv. Frane
Božićna sveta misa bdijenja za djecu i starije bit će u utorak 24. prosinca u 20 sati, a ponoćka u 24 sata.
U srijedu, na svetkovinu Božića 25. prosinca, i u četvrtak, na blagdan Sv. Stjepana 26. prosinca, svete mise bit će slavljene kao nedjeljom: u 8:30; u 10 i u 19 sati.
Umro je fra Joakim Gregov Jaki
Dana 10. studenog u franjevačkom samostanu u Hvaru umro je fra Joakim Gregov Jaki. Fra Joakim je rođen 5. rujna 1952. u Pašmanu od oca Augustina i majke Petrice rođene Grgin. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Studij teologije završio je u Splitu. Tijekom studija teologije već je pokazivao interes za umjetničko izražavanje. Na Visoku školu dekorativnih umjetnosti u Rim upisao se 1981., gdje je studirao kod uglednih kipara i stekao bogato iskustvo u grafičkim tehnikama i ljevačkim procesima. Nakon Rima fra Joakim je 1985. otišao u Kanadu, a kasnije i u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostavio brojna umjetnička djela. Kad se vratio u Hrvatsku postao je kapelanom hrvatske vojske, gdje je vrlo često obilazio ranjenike i na prvim crtama bojišnice. Osim u Kanadi i u Sjedinjenim Američkim Državama živio je u samostanu na Badiji kod Korčule, a najduže je boravio u franjevačkom samostanu u Hvaru, i to u dva navrata. U hvarskom samostanu je i preminuo 10. studenog 2024. U grobnicu ispred vrata samostanske crkve sahranjen je dva dana poslije. O oproštaju i sahrani vidi OVDJE!
U crkvi sv. Frane održan "Holywin"
Vidi OVDJE!
Assiške relikvije sv. Frane dolaze u Zadar
U prigodi slavlja 800. obljetnice Rana sv. Frane svečeva relikvija iz Assiza (njegova osušena krv i povoj) obišla je Hrvatsku. Relikvija će u četvrtak 17. listopada doći i u crkvu sv. Frane u Zadar. U 18:15 predviđena je franjevačka krunica. U 19 sati je euharistijsko slavlje koje će predslaviti fra Pavle Ivić, tajnik Provincije. Poslije svete mise uz razmatranje Franjina života bit će čašćene relikvije sv. Franje.
Tako će Svetac simbolično još jednom posjetiti mjesto na kojem je već bio. Naime, prema predaji, na prostoru te prve franjevačke crkve s hrvatske strane Jadrana, postojala je crkvica sv. Jeronima, u kojoj je svetac 1212. godine prenoćio, nakon što je „brat protivni vjetar“ njegovu lađu bacio na hrvatsku obalu. Na tom mjestu sagrađena je crkva posvećena Assiškom svecu, koja je već 13. listopada 1280. dobila naziv bazilike.
O događaju možete čitati ovdje!
Svečano proslavljena svetkovina Svetog Franje
Svetkovina sv. Franje, u godini u kojoj se slavi 800. obljetnica rana sv. Franje, svečano je proslavljena u crkvi sv. Frane u Zadru. Proslavi je prethodila trodnevna priprava, a u sklopu pripreme, u srijedu 2. listopada, održan je susret članova crkvenih zajednica, pokreta i udruga Zadarske nadbiskupije. Na tom meditativno-molitvenom susretu, o visokim obljetnicama Franjevačkog reda govorio je fra Andrija Bilokapić. Uoči blagdana pred oltarom Sv. Frane obavljen je tradicionalni obred Preminuća svetog oca Franje. Na sam blagdan svete mise slavljene su po nedjeljnom rasporedu. Trodnevnu pripravu, kao i svečano misno slavlje i svečanu večernju molitvu na blagdan predvodio je fra Bojan Rizvan. O tome vidi OVDJE!
Misionar fra Ilija Barišić u Zadru
U subotu 5. listopada u crkvi Sv. Frane poslije večernje svete mise u 19 sati fra Ilija Barišić susrest će se s „kumovima“ siromašne djece u njegovoj misiji. Fra Ilija je član Zadarske franjevačke provincije sv. Jeronima, a radi kao misionar već više od pedeset godina u Africi, u DR Kongo, u dijelu te zemlje na granici s Ruandom, koje je vrlo često pogođeno nemirima i ratovima. U toj zemlji podigao je fra Ilija nekoliko misija i nekoliko škola. Preko „kumstava“ omogućuje on školovanje siromašnoj djeci svoje sadašnje misije. Veliki broj Zadrana uključio se u taj humanitarni projekt.
Fra Ilija ovom prilikom želi zahvaliti „kumovima“ za sudjelovanje u ovoj plemenitoj akciji. Susret je i prilika da u razgovoru s njim zainteresirani saznaju novosti na tom području, kao i da dobiju bolji uvid u stanje u tom misijskom području.
Proslava svetkovine Svetog Frane
U petak, 4. listopada, u crkvi sv. Frane slavi se svetkovina Svetog Frane Asiškog kojemu je posvećena ta stara franjevačka crkva. Proslavi svetkovine prethodi trodnevna priprava, a u sklopu pripreme susret je i članova crkvenih zajednica, pokreta i udruga Zadarske nadbiskupije, u srijedu 2. listopada u 18 sati.
U četvrtak poslije svete mise u 19 sati bit će pred oltarom Sv. Frane obavljen tradicionalni obred Preminuća svetog oca Frane.
Na sam blagdan svete mise bit će slavljene u 8:30; u 10 i u 19 sati. Trodnevnu pripravu, kao i svečano misno slavlje na blagdan u 19 sati, predvodit će fra Bojan Rizvan.
Svečani redovnički zavjeti
U subotu, 21. rujna u Crkvi sv. Frane na svečanom euharistijskom slavlju, s početkom u 11 sati, svoje svečane redovničke zavjete položit će fra Antonio Gospić i fra Benjamin Milković. Slavlje će predslaviti provincijal fra Tomislav Šanko. Time će Franjevačka provincija sv. Jeronima dobiti dva nova punopravna člana, koji svoj život žele posvetiti Bogu, Crkvi i ljudima slijedeći primjer sv. Franje iz Asiza.
O SVEČANOSTI JE IZVJESTILA STRANICA FRA3. VIDI OVDJE!
800. obljetnica Rana sv. oca Franje
U utorak 17. rujna 2024. obilježava se 800. obljetnica Rana sv. Oca Franje. Na taj dan prije osam stoljeća primio je Franjo Asiški stigme na brdu La Verni. Još prije 630 godina, točnije 1394., događaj stigmatizacije ovjekovječio je rezbarenjem u drvu u koru zadarske franjevačke crkve Ivan sin Jakova iz Toskane. Povodom visoke obljetnice stigmatizacije Zadarski franjevci planiraju, u suradnji s gradom Zadrom, ispred svoje crkve postaviti Franjin kip u bronci. Kip, po ideji fra Andrije Bilokapića, radi umjetnik Ilija Skočibušić. Izgled kipa i pozicija temelji se na tradiciji koja kaže da je Svetac na putu za Sv. Zemlju 1212. posjetio Zadar. Tradicija čuva i priču o zgodi prema kojoj se tada Franjo ozdravio opaticu benediktinki iz susjednoga samostana Svetog Nikole, pa su benediktinke franjevcima darovale teren na kojem je izgrađena njihova današnja crkva i samostan. Crkva je već 1280. dobila naslov bazilike, i najstarija je franjevačka crkva s ove strane Jadrana. I prvi Franjin životopisac Toma Čelanski zabilježio je kako se Franjo s pratiteljem ukrcao na brod (zasigurno u Anconi) u želji da plovi u Siriju kako bi propovijedao kršćansku vjeru i obraćenje Saracenima i drugim nevjernicima. Ali „protivni vjetrovi“ neočekivano su ih odnijeli „na obalu Sklavonije“, u hrvatske krajeve. U skladu s tim povijesnim podatkom Bilokapić je instalaciju s kipom sv. Franje nazvao: „Blagoslovljeni brat vjetar“.
Na blagdan rana sv. Franje u crkvi sv. Frane bit će u 18:30 svečana večernja koju će kao i večernju sv. misu u 19 sati predvoditi fra Pavle Ivić.
Misionar fra Ilija Barišić koji više od 50 godina živi i radi u DR Kongo u posjetu je opet svojoj matičnoj franjevačkoj zajednici u Zadru. Vidi više!
Fra Bernardin Sokol
poznati glazbenik ubijen je od korčulanskih partizana, bez suda i presude, prije 80 godina. U povodu 80. godišnjice smrti o tome piše fra Stipe Nosić.
Vidi OVDJE!
Obljetnicu je obilježio i Hrvatski katolički radio
poslušaj OVDJE!
U C R K V I S V E T O G F R A N E
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije,
V E L I K A G O S P A, u četvrtak 15. kolovoza 2024.,
bit će slavljena Svetim misama: u 8:30; u 10 i u 20 sati.
Svetkovina Blažene Djevice Marije Anđeoske, Porcijunkula
Franjevačka svetkovina, Gospa od anđela (Blažena Djevica Marija Anđeoska) slavi se 2. kolovoza, a vezana je uz obraćenje svetog Franje Asiškog, koje se dogodilo na taj dan 1208. u crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, poznatoj pod imenom Porcijunkula. Ta crkvica bila je okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i postala je svojevrsna kolijevka franjevaštva, u kojoj je Franjo osnovao Red Male braće (Ordo Fratrum Minorum). Za tu svetkovinu vezan je dan potpunog oprosta, takozvanog „Porcijunkulskog oprosta“, kada u svim franjevačkim i u župnim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni.
U crkvi Svetog Frane svake godine tradicionalno se slavi Svetkovina Blažene Djevice Marije Anđeoske (Porcijunkula). Dan Porcijunkulskog oprosta ove godine pada u petak 2. kolovoza i bit će slavljen svetim misama u 7 i u 20 sati.
General Reda u Zadru
Generalni ministar Reda Reda male braće fra Massimo Fusarelli prvi puta boravi u Samostanu sv. Frane u Zadru od ponedjeljka 1. do srijede 3. srpnja 2024. povodom službenog posjeta Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda i Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.
O događaju je izvjestila i Ika. Vidi ovdje!
KIP SVETOG FRANE
Povodom 800. obljetnice Rana Sv. Franje u Zadru će biti postavljen kip Svetog Frane
Prvi Franjin životopisac Toma Čelanski zabilježio je kako se Franjo s pratiteljem ukrcao na brod u želji da plovi u Siriju kako bi propovijedao kršćansku vjeru i obraćenje Saracenima i drugim nevjernicima. Ali „protivni vjetrovi“ neočekivano su ih odnijeli u hrvatske krajeve, na obalu Sklavonije.
Taj izvor potvrđuje tradicija koja kaže da je Svetac na putu za Svetu Zemlju 1212. posjetio Zadar. Ona čuva i priču o zgodi prema kojoj je tada ozdravio opaticu benediktinki iz susjednoga samostana Svetog Nikole, pa su benediktinke franjevcima darovale teren na kojem je kasnije izgrađena današnja crkva i samostan Svetog Frane. Riječ je o najstarijoj franjevačkoj crkvi s naše strane Jadrana, koja je već 1280. dobila naslov bazilike.
Prema svemu Sveti Franjo hodao je trgom koji se danas zove njegovim imenom. Stoga, u prigodi 800. obljetnice Rana Sv. Franje (koja pada 17. rujna ove godine) franjevci planiraju ispred svoje crkve u Zadru postaviti kip Sv. Frane. Po ideji fra Andrije Bilokapića kip radi renomirani umjetnik Ilija Skočibušić.
Proslava blagdana sv. Ante
U najstarijoj franjevačkoj crkvi s naše strane Jadrana, u crkvi svetog Frane, za blagdan sv. Ante obično je najsvečanije i najveselije na svetoj misi na kojoj se blagoslivaju djeca i cvijeće. Tako je bilo i na ovogodišnji svečev blagdan, na svetoj misi, koju je u 18 sati slavio fra Pavle Ivić. Crkva je bila puna djece, očeva, majki, baka i djedova, a u klaustru oko kipa svetog Ante, koji se za ovu priliku tu smješta, bilo je također puno djece, cvijeća i svijeća. Zbog samostanske infrastrukture koja odgovara maloj djeci, roditelji ovdje sa svojom djecom svake nedjelje prisustvuju svetoj misi. Ovaj put veselu ali pobožnu atmosferu upotpunio je blagoslov djece po zagovoru sv. Ante, pod čiju su se zaštitu i okrilje ova djeca stavila.
Slika Uskrsnuća u Crkvi sv. Frane
U sklopu projekta „Hrvatskog svjetskog križnog puta“, u crkvu sv. Frane u Zadru uoči blagdana Sv. Ante, 12. lipnja, bit će postavljena slika koja predočava 15. postaju križnog puta – Uskrsnuće. Slika, ulje na platnu, rad je dubrovačke akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann. Nastala je po ideji gospodina Slavka Lukača i udruge „Djelo ljubavi“, koji su organizirali hrvatske slikare kako bi slike pojedinih postaja (od njih petnaest) postavili po različitim krajevima Svijeta. Po izjavi gosp. Lukača: „Križni put se postavlja na slavu i hvalu Gospodina Našega Isusa Krista kao i za sve Hrvate koji su tijekom cijele povijesti odlazili u svijet i sačuvali katoličku vjeru. Križni put se postavlja od istoka do zapada, odnosno od sjevera do juga Svijeta, kao što i je univerzalna Katolička Crkva.“ Kako odaje gosp. Lukač, druge postaje križnog puta već su postavljene, ili se njihovo postavljanje predviđa, u državama: Novi Zeland, Australija, Japan, Indija, Poljska, Njemačka, Rim, Sveta Zemlja, Egipat, Tanzanija, Brazil, Čile, Mexico i Sjedinjene Američke Države.
Hrvata ima po svim kontinentima i gotovo po svim državama Svijeta. Išli su „trbuhom za kruhom“, a sa sobom su nosili običaje koje su ljubomorno čuvali, kao i svoju vjeru. Ovim nadahnutim, i s mnogim ljudima koordiniranim, vjerskim i umjetničkim projektom gospodin Lukač uspio je djela hrvatskih umjetnika na temu Muke Gospodinove postaviti na važnije krajeve na kugli zemaljskoj gdje su Hrvati već bili. U Crkvi Svetog Frane, poslije svete mise koja, uoči blagdana svetog Ante počinje u 20 sati, bit će kratko predstavljena ideja ovog neobičnog križnog puta o kojoj će u ime udruge govoriti i sam inicijator gosp. Slavko Lukač.
B L A G D A N S V E T O G A N T E
u Crkvi Svetog Frane
trodnevna priprava: 10., 11. i 12 lipnja u 19:45
četvrtak 13. lipnja
svete mise: u 7; 8; 9 i 10
sveta misa i blagoslov djece i cvijeća u 18
predvodi fra Pavle Ivić
svečana sveta misa u 20
predvodi fra Bojan Rizvan
+++
Televizija LAUDATO o procesiji s moćima blaeženog Jakova u Zadru. Vidi
ovdje
Prvi odjeci procesiji s moćima prsta bl. Jakova Zadranina
vidi OVDJE!
Zadarski procesijski križ opet u procesiji
Zadarski procesijski križ opet će 5. svibnja, nakon više od šest stoljeća, proći u procesiji ulicama Zadra. Poslije Svete mise u Crkvi Svetog Frane u 16 sati, uz moći prsta blaženog Jakova Zadranina, procesija će ići: trgom Svetog Frane, ulicom Zadarskog mira 1358., ulicom Božidara Petranovića, Bedemima zadarskih pobuna, ulicom obitelji Stratico, trgom Petra Zoranića, poljanom Šime Budinića, ulicom Elizabete Kotromanić, i Širokom ulicom, do Katedrale.
Križ je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala franjevcima u spomen na Zadarski mir, potpisan u sakristiji Crkve Svetog Frane 18. veljače 1358. između ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. i mletačkog poslanstva. Tim sporazumom Mlečani su se odrekli »prava na Dalmaciju od polovice Kvarnera do područja Drača« uključujući gradove Nin, Zadar, Skradin, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik te otoke Osor, Cres, Krk, Rab, Pag, Brač, Hvar i Korčulu. Uz „zadarske svece“ na stražnjoj strani križa, na prednjoj strani predočeni su franjevački sveci: Sv. Klara, Sv. Ljudevit (IX.) kralj, Sv. Elizabeta, Sv. Franjo Asiški, Sv. Antun Padovanski, Sv. Ljudevit biskup Toulousa i Sv. Nikola IV. papa (zadarski franjevac). S tim križem održavale su se godišnje procesije ulicama Zadra u spomen na Zadarski mir. Nakon što je 1409. Zadar opet potpao pod Veneciju, Mlečani su procesiju zabranili.
Križ je u noći između 26. i 27. travnja 1974. ukraden iz franjevačkog muzeja. Prošle godine opet je vraćen u prostoriju iz koje je otuđen.
Blaženi Jakov u djetinjoj dobi zasigurno je više puta sudjelovao u procesiji sa zadarskim križem. Ovaj put, nakon što je prošlo više od šest stoljeća, moći tog jedinog zadarskoga blaženika bit će u procesiji nošene iza istoga križa.
Fra Andrija Bilokapić dobio nagradu Zadarske županije
Vidi ovdje!
Blaženi Jakov Zadranin opet u svom gradu
U nedjelju 5. svibnja, Jakov Zadranin (oko 1400.-1496.), prvi će put kao blaženik proći ulicama svoga grada. Toga dana franjevci Bitetta doći će u Zadar s moćima blaženika, onim istima s kojima svake godine svečano čine tradicionalnu procesiju u svom gradu.
Poslije Svete mise, koju će u Crkvi Sv. Frane u 16 sati predvoditi nadbiskup Zgrablić, procesija će s moćima blaženika poći: trgom Sv. Frane, ulicom Zadarskog mira 1358., ulicom Božidara Petranovića, Bedemima zadarskih pobuna, ulicom obitelji Stratico, trgom Petra Zoranića, poljanom Šime Budinića, ulicom Elizabete Kotromanić, i Širokom ulicom, do Katedrale.
U procesiji će biti nošen i Zadarski procesijski križ koji je, nakon što je ukraden i gotovo 50 godina izbivao iz Zadra, iz Italije prošle godine vraćen franjevcima.
Križ je franjevcima darovala kraljica Elizabeta Kotromanić u prigodi potpisivanja Zadarskog mira, 18. veljače 1358. u sakristiji franjevačke crkve. Taj mir trajao je 50 godina, pa je križ u funkciji njegova obilježavanja svake godine u procesiji nošen zadarskim ulicama, sve dok Zadar nije opet potpao pod Veneciju pa su Mlečani takvu procesiju zabranili.
Blaženi Jakov u djetinjoj dobi zasigurno je više puta sudjelovao u toj procesiji. Ovogodišnja procesija napravit će kratku stanku na Bedemima zadarskih pobuna u blizini Crkve Sv. Marije u Luci, u kojoj je Jakov kršten.
U procesiji će biti nošeni i stari barjaci samostana Sv. Frane, a poželjno je da pojedinci (članovi folklornih društava) dođu obučeni u narodne nošnje, a udruge koje imaju barjake da organiziraju njihovo nošenje u procesiji.
Proslava blagdana blaženog Jakova Zadranina
Blagdan blaženog Jakova Zadranina svečano će biti proslavljen u Crkvi sv. Frane, u subotu, 27. travnja.
Povodom blagdana, pod pokroviteljstvom Franjevačkog samostana sv. Frane, Grada Zadra, Zadarske županije, Narodnog muzeja Zadar, OŠ Zadarski otoci/ Muzej u školi i Udruge glagoljaša Zadar, organiziran je prvi likovni natječaj za učenike osnovne škole „Blizu je, blizu“, na temu: Život i rad blaženog Jakova Zadranina.
Svečanu svetu misu u 19 sati predvodit će fra Tomislav Šanko, provincijal.
Poslije svete Mise bit će dodijeljene nagrade autorima najuspješnijih likovnih radova, a nagrađeni radovi bit će izloženi u „Sobi blaženog Jakova“ u klaustru samostana.
Uz obilježavanje 500. obljetnice smrti Marka Marulića
U Franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, 10. travnja, prof. Zvonko Pandžić održao je predavanje o ocu Hrvatske književnosti Marku Maruliću. Nakon što je slušateljima pokazao i protumačio osobitosti nekih izloženih samostanskih inkunabula koje su bile vlasništvo slavnog hrvatskog pisca, u predavanju je između ostalog iznio više otkrića o Marulovićevim rukopisima i knjigama u kojima je ovaj književnik na marginama ostavio pisani trag, a koje se nalaze po hrvatskim i svjetskim knjižnicama. Istakao je i činjenicu kako se većina Inkunabula koje su pripadale Maruliću sačuvala na Poljudu i u drugim samostanima Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.
Pandžić je legendarnog hrvatskog književnika dokumentirano prikazao i kao slikara, čime je samo potkrijepio tvrdnje o Marulu kao slikaru koje su u svojim radovima iznosili naši suvremenici povjesničari umjetnosti: Cvito Fisković, Srećko Badurina, i drugi. Uz izložene slike prof. Pandžić stavio je i tvrdnju: „Slikao je kao Appeles, klesao kao Lysipus, oblikovao kao Praxiteles“ (pingebat ut Appeles, sculpebat ut Lysipus, formabat ut Praxiteles), koja potječe od njegova prijatelja i životopisca književnika Frane Božičevića, što govori kako ga je već i njegov suvremenik smatrao slikarom.
Fra Stipe Nosić
Fra Stanko Škunca slavi visoki jubilej
U Crkvi sv. Frane u Zadru, u nedjelju 14. travnja na svetoj misi u 10 sati fra Stanko Škunca svečano će slaviti svoj dijamantni misni jubilej, 60. godišnjicu svećeništva. Na slavlju će propovijedati fra Tomislav Šanko, provincijal.
Vjernici Bitetta hodočastit će u Zadar
Franjevci talijanskog grada Bitetta svake godine s moćima prsta blaženog Jakova Zadranina čine procesiju ulicama svoga grada. Još 1989. donijeli su oni franjevcima u Zadar moći praha blaženog Jakova, ugrađene u njegov „procvjetali štap“ izrađen iz bronce, i umjetničku sliku naslikanu uljem na platnu koja predočava blaženika.
Ove godine hodočastit će franjevci Bitetta s vjernicima u rodni grad blaženog Jakova, a sa sobom će nositi moći blaženika, iste one s kojima čine tradicionalnu procesiju u svom gradu.
Tim povodom učinit ćemo procesiju s tim moćima blaženika ulicama njegova grada. U nedjelju 5. svibnja u 16 sati svetu misu u Crkvi Sv. Frane predvodit će nadbiskup Zgrablić. Procesija će poslije svete mise krenuti s moćima blaženika: iz Crkve Sv. Frane, trgom Sv. Frane, ulicom Zadarskog mira 1358., ulicom Božidara Petranovića, Bedemima zadarskih pobuna (pored crkve sv. Marije u Luci, u kojoj je Jakov kršten), ulicom obitelji Stratico, trgom Petra Zoranića, poljanom Šime Budinića, ulicom Elizabete Kotromanić, Širokom ulicom, do Katedrale
U procesiji će biti i Zadarski procesijski križ koji je, gotovo na čudesan način, nakon što je ukraden i 50 godina izbivao iz Zadra, iz Italije prošle godine vraćen franjevcima. Križ je franjevcima darovala kraljica Elizabeta Kotromanić u prigodi Zadarskog mira, 18. veljače 1358. Taj mir trajao je 50 godina, pa je križ u funkciji njegova obilježavanja svake godine nošen u procesiji ulicama grada. Jakov je u djetinjoj dobi zasigurno više puta sudjelovao u toj procesiji. Nakon što je opet Zadar potpao pod Veneciju Mlečani su takvu procesiju zabranili.
Ovo je prigoda da sa Zadarskim križem zajedno s blaženim Jakovom opet prođemo ulicama našega i njegova rodnog grada. Poželjno je da vjernici sudjeluju u svetoj misi i u procesiji obučeni u narodne nošnje ili povijesne odore. Mole se i oni koji imaju crkvene barjake da ih donesu i s njima sudjeluju u procesiji (možda i s barjacima nekadašnjih bratovština?).
Te nedjelje Zadar će biti ispunjen sudionicima humanitarnog sportskog natjecanja utrke Wings for Life World Run s početkom u 13 sati, pa i sudionici te manifestacije nakon utrke imaju mogućnost uključiti se u ovaj jedinstveni vjerski događaj.
Franjevci samostana Svetog Frane
Raspored bogoslužja u Velikom tjednu
CVJETNICA 24. 3. 2024.
Sv. mise u 8:30; 10 i u 19
Prije svete mise u 10 sati
blagoslov maslinovih grana u klaustru i ophod
Veliki četvrtak 28. 3.
Misa večere Gospodnje u 19
Veliki petak 29. 3.
Služba Muke Gospodnje u 19
Velika subota 30. 3.
Vazmeno bdijenje u 22
USKRSNUĆE
GOSPODINOVO
31.3.
Sv. mise u 8:30; 10 i 19
Uskrsni ponedjeljak 1. 4.
Sv. mise u 7 i 19
I FRA RAFAEL SE PRESELIO U NEBO
Član naše Provincije fra Rafael (Jakov) Romić preminuo je, okrijepljen svetim sakramentima u 85. godini života, 69. redovništva i 59. svećeništva, u petak 23. ožujka 2024. u Splitu. Sprovod će se održati u ponedjeljak 25. ožujka na groblju Lovrinac u Splitu s početkom u 11.45, a misa zadušnica slavit će se odmah poslije sprovoda u crkvi sv. Ante na Poljudu u Splitu.
Jakov Rafael Romić rođen je 21. veljače 1939. u Rakitnu, od oca Petra i majke Anke r. Vitković. Niže i srednje školovanje završio je u Dubrovniku, Zadru i Pazinu. U novicijat Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru ušao je 11. kolovoza 1955. Svečano je zavjetovan 4. listopada 1961. Filozofsko-teološki studij u Pazinu, Zadru i Zagrebu apsolvirao je licencijatom 1966. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. Studij filozofije na sveučilištu Antonianum u Rimu završio je 1970., postigavši akademski stupanj doktora filozofije.
Nakon završenog studija do 1975. Romić je predavao na Franjevačkoj filozofiji u Dubrovniku, na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu sveučilišta Antonianum u Rimu. Od 1975. pola godine je vodio hrvatski televizijski program u New Yorku, a hrvatski vjerski radio do 1980. Od 1980. do 2009. bio je župnik župe Sankt Kilian u Wiesbadenu (Njemačka). Nakon boravka u inozemstvu 2009. vratio se u franjevački samostan u Dubrovnik gdje je proveo nekoliko godina, a posljednje godine života proveo je u samostanu na Poljudu u Splitu, gdje je 22. ožujka 2024. umro. Fra Jakov je sudjelovao u dijalogu kršćana i marksista, surađujući u časopisima: Svesci, Jukić, Crkva u svijetu, Journal of Ecumenical Studies, i dr.
Objavio je knjige: „De dialogo inter marxistas et christianos“, Vicenza 1972.; „Personalistička etika“, Zagreb 1973.; „U vremenu s Kristom“, Zagreb 1991.; „Gedanken zur Freiheit“, (Misli o slobodi), Wiesbaden 1985. Ove tri knjige izišle su u svesku „Koraci prema slobodi“, Zagreb 1994. Napisao je i dvije zbirke propovijedi na njemačkom jeziku pod naslovom „in der nun folgenden minuten“ (U sljedećoj minuti).
Autor je dosada objavio devet zbirki pjesama na hrvatskom jeziku pod naslovom Otuđenje banovina slobode (Split – Duvno 1980. Zagreb 1997., 2003,, 2008., 2010, 2011, 2012, 2013. i 2013.), te na njemačkom jednu u dva izdanja pod naslovom „libertas“ (Wiesbaden, 1990. i 1992.) i dvije zbirke pod naslovom „entfremdung das reich der freiheit“ (Zagreb 2004. i 2009.). Objavio je i zbirku pjesama pod naslovom „s franjom asiškim već osam stoljeća“ (Zagreb, 2012.). U jednom svesku pod naslovom „otuđenje banovina slobode“ 2014. objavio je devet zbirki pjesama koje su izišle pod istim naslovom, kojem je dodao i deseti svezak „s franjom asiškim već osam stoljeća“.
***
Obilježavanje 666. obljetnice Zadarskog mira
Zadarski mir potpisan je 18. veljače 1358. u sakristiji Crkve Svetog Frane u Zadru. Nakon dugih ratova stečeni su tada uvjeti za mir između ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog i mletačkog poslanstva.
Zadarskim građanima i čitavom hrvatskom narodu donijelo je to pola vijeka mira i lakšeg života, jer su se tim sporazumom Mlečani odrekli Dalmacije.
Kako 666. obljetnica potpisivanja tog akta pada u nedjelju, njegovo svečano obilježavanje započet će u petak, 16. veljače u 11 sati u Crkvi Svetog Frane.
Svečano proslavljeno Bogojavljenje u Crkvi Svetog Frane
U Crkvi Svetog Frane u Zadru godinama su na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, nastupale klape s božićnim pjesmama. Tradicija je održana i ovog Bogojavljenja, kada se svečano slavilo. Večernju svetu misu pjevali su članovi Kulturno umjetničkog društva Radovin, Privlaka i Sveti Šime Rtina, sa stručnim voditeljem Ivicom Dundovićem. Poslije Svete mise koncert s božićnim pjesmama održali su isti pjevači i klapa „Koporan“ iz Poličnika s voditeljem prof. Igorom Cecićem. Na „agape“, koje su oni organizirali, pozvali su sve prisutne, pa se slavlje i ugodno druženje nastavilo dugo u samostanskim prostorima.
+++
U ponedjeljak, 1. 1. 2024. slavi se Nova godina.
To je i svetkovina Svete Marije Bogorodice.
U Crkvi Svetog Frane Svete mise su kao nedjeljom,
u 8,30; u 10 i u 19 sati.
U subotu, 6. siječnja, svetkovina je Bogojavljenja.
U Crkvi Svetog Frane Svete mise su kao nedjeljom,
u 8,30; u 10 i u 19 sati.
Tradicionalni božićni koncert
U subotu 6. siječnja, slavi se svetkovina Bogojavljenja. U crkvi Svetog Frane, umjesto najavljenog Božićnog festivala klapa u sklopu Krševanovih dana kršćanske kulture, toga dana na Svetoj misi u 19 sati pjevat će božićne pjesme članovi Kulturno umjetničkog društva Radovin, Privlaka i Sveti Šime Rtina, sa stručnim voditeljem Ivicom Dundovićem. Poslije Svete mise božićni koncert održat će klapa „Koporan“ iz Poličnika s voditeljem prof. Igorom Cecićem.
***
Bogoslužje za Božićne blagdane 2023.
u Crkvi Sv. Frane
U Crkvi Sv. Frane na četvrtu nedjelju došašća, 24. prosinca, svete mise bit će slavljene u 8:30 i u 10 sati. (Neće biti svete mise u 19 sati).
Božićna misa bdijenja za djecu i starije bit će u 20 sati, a ponoćka u 24 sata.
U ponedjeljak, na Božić 25. prosinca, i u utorak na blagdan Sv. Stjepana 26. prosinca, svete mise bit će slavljene kao nedjeljom: u 8:30; u 10 i u 19 sati.
***
Predavanje o zadarskom procesijskom križu
Kao doprinos Krševanovim danima kršćanske kulture 2023./2024., u samostanu Svetog Frane, u utorak 5. prosinca, fra Stipe Nosić održao je predavanje na temu: „Sveti Krševan na Zadarskom procesijskom križu“.
U predavanju je govorio o procesijskom križu iz prve polovine 14. stoljeća, koji je u noći između 26. i 27. travnja 1974., pred gotovo pedeset godina, ukraden iz Franjevačke riznice. Križ je u kolovozu 2023., zahvaljujući dobroti obitelji Lia, u čijem je vlasništvu gotovo također pedeset godina bio, vraćen na mjesto odakle je otuđen.
Uz pomoć fotografija predavač je, između ostalog, govorio o likovima koji su predočeni na križu. Uz većinu franjevačkih figura na križu su i likovi zadarskih zaštitnika Svetog Krševana i Svete Stošije. Nakon predavanja sudionici su mogli vidjeti križ u muzeju, na mjestu odakle je bio otuđen.
***
Svetkovina
BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
bit će svečano slavljena u Crkvi Sv. Frane
U petak, 8. prosinca 2023.
5., 6. i 7. prosinca, trodnevna priprava
u 18,40 krunica, a u 19 sati sv. misa
na svetkovinu
Svete mise u 7 i u 19 sati
Svetu misu u 19 sati predvodi i propovijeda
Fra Andrija Bilokapić
Povodom ovogodišnjeg obilježavanja 800. obljetnice Franjina Božića u Grecciu (prvih živih jaslica) papa Franjo je odobrio da od svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2023., do blagdana Prikazanja Gospodina u Hramu, 2. veljače 2024., svi vjernici koji dođu u crkve franjevačkih obitelji diljem svijeta te ostajući u molitvi pred jaslicama postavljenim u crkvama, mogu dobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima. Isto tako, oni koji su bolesni ili ne mogu fizički sudjelovati mogu jednako primiti plod oprosta, prinoseći svoje patnje Gospodinu ili vršeći neku odobrenu pobožnost.
Ovogodišnje jaslice u crkvi Svetog Frane ostat će do 2. veljače, do kada je nekada trajalo Božićno vrijeme.
***
Preminuo fra Alfons Orlić
Član Franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Alfons (Alojzij) Orlić preminuo je, okrijepljen svetim sakramentima u 94. godini života, 75. redovništva i 69. svećeništva, u nedjelju 12. studenog 2023. na otočiću Košljunu kod Punta na Krku.
Fra Alfons je rođen 11. travnja 1929. u Puntu od roditelja Andrije i Marije r. Orlić. Kršten je s imenom Alojzij 14. travnja 1929. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, srednju školu pohađao je u Širokom Brijegu, Badiji, Krku i u Pazinu. U franjevački novicijat ušao je 24. rujna 1944. na Košljunu, gdje je također 21. kolovoza 1944. položio privremene redovničke zavjete. Svečano je zavjetovan 6. srpnja 1954. na Poljudu u Splitu. U Splitu je iste godine 18. srpnja primio đakonski red. Za svećenika je zaređen, po rukama nadbiskupa Frane Franića, samo nekoliko dana kasnije, 1. kolovoza 1954. Mladu misu slavio je u Puntu na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije 1954. u vrijeme župnika Antuna Toljanića starijeg. Vojsku je služio u dva navrata: Bitolj – Prokuplje 1950., i Zagreb – Gospić 1955.
Pastoralne službe i dužnosti u svojoj redovničkoj zajednici vršio je u više mjesta. Bio je odgojitelj sjemeništaraca i profesor latinskog jezika u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu u Splitu, magister novaka na Košljunu i tajnik Provincije i gvardijan u Zadru. Službu provincijala obnašao je u dva mandata, od 1982. do 1988. U tom razdoblju izgrađena je crkva Sv. Nikole u Rijeci, crkva u Brodarici kod Šibenika, a uređena je i crkva na Voštarnici u Zadru. Fra Alfons je često vodio duhovne vježbe za različite skupine. U samostan u Pazinu došao je na službu 1971. Tamo je boravio i nakon što je završio službu provincijala, tako da je u tom samostanu proveo duže od 30 godina. Tu je, u suradnji s drugim svećenicima, vodio kateheze na zaručničkim tečajevima priprave za brak. Samostan je posebno u tom vremenu bio centar za ispovijedanje. Pod fra Alfonsovim vodstvom započela su i hodočašća bolesnika te starijih i nemoćnih osoba u pazinskom samostanu, koja se neprekidno održavaju od 1971.
Od 2016. do trenutka smrti fra Alfons je živio i radio u Franjevačkom samostanu na Košljunu. U tom razdoblju posebno se posvetio prijevodima knjiga s talijanskog i španjolskog jezika.
Između ostalog objavio je knjige: Levassort Odile. Sretni u ljubavi, 1981.; Milagro Alfonso. U svako doba molite, 1990.; Maccise Camilo. Putovima Gospodnjim, 1994.; Levassort Odile. Sretni u ljubavi, 1994.; Milagro Alfonso. Cencini Amedeo. Traženje nutarnjeg sklada, 1996; Magrassi Mariano. Živjeti po euharistiji, 1998.; Loconte Ignazio. Blaženi Jakov Zadranin 1999.; Danneels Godfried. Kriza zvanja, 1999.; Agnelli Lanfranco. "Bože... nisi baš na visini!", 2002.; Blaženi Jakov Zadranin. 2006.; Drummond Enrico. Jedino važno, 2006.; Iz Kronike Franjevačkog samostana u Pazinu, 2008.; Blaumeiser Hubertus. Kao što je otac mene ljubio, 2010.; Bonetti Renzo. Obitelj, vrelo zajedništva, 2015.; Larrañaga Ignacio. Brat iz Asiza, 2021.; i drugo.
Misa zadušnica i sprovod fra Alfonsa održat će se u srijedu 15. studenoga u 11 sati na otočiću Košljunu.
***
Umro je naš
FRA ALFONS (Alojzij) Orlić, OFM
Član Franjevačke provincije sv. Jeronima – Zadar
Osnažen vjerom u Isusovo uskrsnuće i okrijepljen svetim sakramentima dana 12. studenog 2023.
u 94. godini života, 75. redovništva i 69. svećeništva, prešao je s ovoga svijeta u vječnost.
***
Povodom osamstote obljetnice Božića
SV. FRANJE u Grecciu
Apostolska pokorničarna prihvatila je molbu Konferencije franjevačke obitelji da se u svim crkvama koje su povjerene franjevačkoj pastoralnoj brizi, od svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2023. do blagdan Prikazanja Gospodinovog 2. veljače 2024., svim vjernicima omogući zadobivanje potpunog oprosta pod uobičajenim uvjetima.
Franjevačka obitelj proslijedila je molbu Svetom Ocu 17. travnja prošle godine „poradi promicanja duhovne obnove vjernikâ i rasta milosti“, piše u molbi upućenoj Apostolskoj pokorničarni. „U molitvi pred jaslicama postavljenim u crkvama, vjernici mogu dobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima. Isto tako, oni koji su bolesni ili ne mogu fizički sudjelovati mogu jednako primiti plod oprosta, prinoseći svoje patnje Gospodinu ili vršeći neku odobrenu pobožnost“, ističe se u dopisu koji potpisuju Generalni ministri i Predsjednik Konferencije franjevačke obitelji.
SVETKOVINA SVIH SVETIH
U srijedu 1. studenog 2023. svetkovina je Svih Svetih. Svete mise u Crkvi Sv. Frane su kao nedjeljom u 8:30, u 10 i u 19 sati.
Samostanska crkva Sv. Frane - Zadar
31. listopada 2023.
MOLITVENO BDJENJE
UOČI SVIH SVETIH
Sv. Misa s homilijom u 19 sati,
nagovor i euharistijsko klanjanje
***
Fra Stipe Nosić održao predavanje o slici Gospe od Milosti
Gvardijan Samostana sv. Frane u Zadru fra Stipe Nosić održao je u samostanskoj crkvi u srijedu 25. listopada predavanje o slici Gospe od Milosti, koju je nedavno prepoznao kao djelo hrvatskog srednjovjekovnog slikara Blaža Jurjeva, a koja se nalazi u sakristiji te zadarske crkve.
Fra Stipe se, polazeći od slike i njenog teološkog značenja, osvrnuo na pitanje autorstva te pomoću povijesnih dokumenata argumentirao da se radi o djelu Blaža Jurjeva. Spomenuo je njegovu oporuka, koja je 28. travnja 1448. napisana u Zadru, a u kojoj se, u dijelu koji se odnosi na franjevce i zadarsku crkvu sv. Frane, ističe da toj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu.
Predavač je, između ostaloga, iznio i novo tumačenje oporuka dviju žena iz 1479. i 1487., sačuvanih u Državnom arhivu u Zadru, u kojima se spominje Kapela i slika Svete Marije od Milosti u crkvi sv. Frane. Pogrešno protumačeni podaci iz tih oporuka doveli su do zaključka da je slika za vrijeme njihova nastajanja bila u izradi, pa je atribuirana različitim venecijanskim slikarima u skladu s vremenom izrade dokumenata, poručio je fra Stipe.
Istaknuo je da je Blaž Jurjev, koji je slikarstvo učio u Veneciji, sliku Gospe od Milosti oporučno ostavio franjevcima te je ona nakon njegove smrti nedovršena postavljena na oltar. Zahvaljujući ostavštinama dviju žena ona je naknadno „ukrašavana“, dodao je predavač. Argumente za autorstvo Blaža Jurjeva, uz njegovu oporuku i preciznije tumačenje oporuka žena, fra Stipe je potkrijepio slikarovim sakralnim opusom i detaljima koji su svojstveni tom umjetniku.
Uz zainteresirane, na predavanju su bili čuvar svetišta i župnik Župe sv. Šime u Zadru don Damir Šehić, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko te ostala braća iz zadarskog samostana. Poslije predavanja zainteresirani su mogli vidjeti sliku koja se nalazi u sakristiji zadarske crkve.
Inače, na slici Gospe od Milosti, Blažena Djevica Marija predočena je kao „Marija kraljica“ (Maria Regina), „Kraljica neba“ (Regina Caeli) i „Kraljica anđela“ (Regina Angelorum). Prema fra Stipi, slika zaslužuje epitet najteološkije umjetničke slike na južnoslavenskim prostorima. Teološko tumačenje slike, koje je priredio fra Stipe, dostupno je na ovoj poveznici.