Gospa od milostI
Slika puna teologije
Slika Gospa od milosti samostana Svetog Frane iz prve polovine 15. stoljeća, naslikana je uljem na drvu, a danas je smještena u sakristiji Crkve Svetog Frane. Slika je velikih dimenzija (335,5 x 254 cm) pa je zbog toga izrađivana u dva dijela. Kako nije usklađen prijelaz boja između gornjeg i donjeg dijela, pretpostavka je kako kod montaže slike, u drvorezbareni pozlaćeni okvir, autor više nije bio živ. Zbog toga, i zbog nekih nedovršenih detalja, kako izlazi iz arhivskih dokumenata, slika je nedovršena stavljena na oltar za koji je bila predviđena, ali je nekoliko desetljeća poslije „ukrašivana“. Dugo vremena bila je u kapeli pokrajnje lađe, na oltaru čije se ime u arhivskim spisima pojavljuje kao oltar „Gospa od milosti“ (od 1476. do 1529.), a potom i kao oltar „Araceli“ ili „Altare privilegiato“. Na vrhu slike je atika, koju tvori manja slika na drvu pravokutnih dimenzija (90 x 15 cm) na kojoj je predočen Duh Sveti u obliku goluba, a njemu sa strana naslikan je po jedan anđeo. Na vrhu velike slike je Bog Otac koji kruni Blaženu Djevicu Mariju. Marija je zaogrnuta velikim plaštem ispod kojeg su mnoštva ljudi. Plašt pridržavaju dva arhanđela. Gledajući iz klasične crkvene orijentacije, od oltara, na desno je Mihael (znači: tko je kao Bog?) a lijevo je Gabriel (znači: Božja snaga). Pod Marijinim plaštem, brojni su sveci i svetice u raju, ali i brojni muškarci i žene još na zemlji. Bez sumnje, prizori predočuju Crkvu, u donjem dijelu Crkvu zemaljsku, a u gornjem dijelu Crkvu nebesku. Slika vrvi različitim motivima i figurama, pa su moguća različita teološka tumačenja njezina sadržaja. Kod toga, ipak treba imati na umu kako je slika napravljena za crkvu sv. Frane, na što upućuju određene tematske veze s njom i likovi koji su na njoj predočeni. Nedvojben je marijanski naglasak slike. Marija je u centru pozornosti, sjedi među svecima i sveticama na kraljevskom prijestolju, okružena vijencem anđela u obliku mandorle, a u krilu joj je Božji Sin – Isus. Mali Isus, još bez odjeće, u ruci drži kuglu koja je simbol svijeta, pa je on već tu na Majčinu krilu predočen kao gospodar svijeta. Blaženu Djevicu Mariju, koja je od anđela s dušom i tijelom uznesena na nebo, zbog njezinih zasluga Bog Otac kruni zlatnom krunom s dvanaest zvijezda. Zbog toga je ona okružena vijencem anđela, a plašt joj pridržavaju arhanđeli, njezini pratitelji. Ona je Kraljica zbog Onoga kojeg drži u krilu, zbog toga što je Njega rodila, pa slikar u ovom detalju slikovnim jezikom ujedinjuje naslove koji joj se pridaju: „Marija kraljica“ (Maria Regina), „Kraljica neba“ (Regina caeli) i „Kraljica anđela“ (Regina Angelorum). Ona je u kraljevskoj pozi, i dok desnom rukom pridržava Sina, lijevom ispruženom spremna je zagrliti mnoštva ljudi koja su na slici. Teološka poruka slike je jasna. Trojedini Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, koji je stvorio ljude, nakon grijeha prvog čovjeka, obećao je na svijet poslati ženu koja će roditi Spasitelja, koji će izbaviti čovjeka od grijeha – smrti. Svoje obećanje je ispunio u Mariji koja je rodila Isusa.
fra Stipe Nosić 29.5.2023.
Veza s papom Nikolom IV.
Na slici Gospe od milosti samostana Svetog Frane, u sredini nebeske Crkve je Gospa. Tu je ona predočena kao Bezgrešno Začeće, jedina od ljudi bez istočnog grijeha začeta. Istina je to koju Crkva od davnine čuva u tradiciji, a franjevci od svojih početaka među glavnim su njezinim zagovarateljima. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije utemeljio je već 8. prosinca 1476. papa Siksto IV., a dogmu o toj istini proglasio je tek 1854. papa Pijo IX. Kod franjevaca u Zadru vjera u istinu Bezgrešnog Začeća očito je bila živa, što otkriva činjenica da je ta tema u njihovoj crkvi više puta prikazana na umjetničkim slikama i reljefima. U toj crkvi je vrlo rano bio i oltar Bezgrešne. Prema tradiciji, drveni kip Bezgrešnog Začeća darovao je Crkvi Svetog Frane, za istoimeni oltar, papa Nikola IV. (papa od 22. veljače 1288., do 4. travnja 1292.) koji je kao franjevac određeno vrijeme živio u samostanu Svetog Frane i koji je zasigurno u njemu njegovao pobožnost prema Bezgrešnoj. Njegovo svjetovno ime bilo je Girolamo Masci d`Ascoli, porijeklom Lisciano (Ascoli Piceno). U Zadru je bio gvardijan, pa provincijal, a prije nego je postao papa bio je kardinal. Neki autori navode podatak kako je 1672. papin kip zamijenjen srebrenim reljefom, prema uzorku kipa. S papinim darom tradicija, međutim, povezuje i krunu koja se danas čuva u jednom od samostanskih trezora. Ona u donjem okruglom dijelu, na dvije suprotne strane, ima po jednu rupicu što govori kako je bila učvršćena na kipu. Bez sumnje ta kruna nije mogla stajati na reljefu, koji pak ima krunu sa zvijezdama. Znalci pak srebreni reljef smještaju u 16. stoljeće, pa je vjerojatnija pretpostavka kako je drveni kip, koji je bio okrunjen, zbog iznimne vrijednosti kao papin dar i pobožnosti prema Bezgrešnom Začeću, u jednom trenutku još puno ranije bio prekriven srebrom. Kipa danas nema pa se može pretpostaviti da je propao. Srebreni reljef danas je na oltaru Bezgrešnog Začeća umetnut u „palu portatile” slike Giovannija Battista i Augustija Pitteri iz 18. st. koja prikazuje proroke, svece i anđele, koji slave Bezgrešnu. Na okviru reljefa uokolo, počevši od desne noge do glave Gospe, ugraviran je biblijski tekst (Biblija Sacra Vulgata), koji se tradicionalno pridavao Mariji: “NONDUM ERANT ABISSI ET EGO IAM CONCEPTA ERAM” (Dok još ne bijaše pradubina bijah začeta) Izreke 8,24. U nastavku, u smjeru kazaljke na satu, od glave prema lijevoj nozi stoji natpis: “QUI ELVCIDANT ME VITAM AETERNAM HABEBVNT” (Koji me budu naviještali baštinit će život vječni) Ecclesiasticus 24, 31. Na oltaru iza reljefa još je uvijek dublja niša koja odaje kako je nekada u njoj bio kip.
fra Stipe Nosić 4.06.2023.
Posebnost zadarske slike
Zadarska slika Gospe od milosti mnogo je maštovitije koncipirana nego slične slike s tom tematikom, koje uglavnom prikazuju Gospu kako štiti vjernike svojim plaštem. Ova slika, osim što prikazuje Gospu kako svojim plaštem zaklanja ljude, u centru ima Bezgrešnu Blaženu Djevicu Mariju, naslikanu prema izričaju pisma: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ (Otk 12,1) Slika povezuje temu Gospe od milosti i istinu Bezgrešnog začeća. Veliki Gospin plašt, izvana zlatne a iznutra zelene boje, koji štiti ljude, govori o njezinom milosrđu. A istina da je ona rodila Sina, koji ju je izuzeo od istočnog grijeha, ljudima osigurava zagovor kod Boga. Zato njezin zagovor moli zemaljska Crkva. Milosrdna Gospa plaštem prekriva sve koji se nalaze ispod i pruža im zaštitu. Pod plaštem su mnoštva ljudi različitih zanimanja i položaja. Motiv je vrlo poznat, a slike sa sličnim detaljem nazivaju se „Gospa od milosti“, „Gospa od milosrđa“ ili „Milosrdna Gospa“. Čini se da ideja za takav prikaz Gospe ima korijen u običajnom pravu prema kojem onaj koji se sakrije pod plašt vladara uživa punu pravnu zaštitu. Posebnost slike može se smatrati i činjenica da je i Bog otac na slici prikazan s plaštem grimizne boje, tako da i on dok kruni Djevicu svojim plaštem zaklanja nju i one s njom. Rašireni plašt Boga Oca i plašt Blažene Djevice kao da hoće poručiti kako zahvaljujući Mariji, Kraljici neba i zemlje, i pored pada čovjeka Božje milosrđe i dalje vrijedi. Kompozicija tematski odgovara Isusovoj slici milosrdnog Oca, kao i osnovnim teološkim postavkama o Bogu, pa bi se slika mogla slobodno nasloviti „Milosrdni Otac i Milosrdna Majka“. Slika bez sumnje podsjeća na svetopisamski zaziv: „Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ (Hebr 4,16) Slika na određeni proročanski način uključuje poruku novog blagdana „Nedjelje Božanskog milosrđa“, kojeg je 2000. godine Crkvi preporučio papa Ivan Pavao II.
fra Stipe Nosić 12.6.2023.
Utemeljenost na Evanđelju
Glavna kompozicija slike Gospe od milosti samostana Svetog Frane smještena je u naslikani ovalni okvir, a u četiri kuta izvan tog eliptičnog prikaza predočeni su atributi četvorice evanđelista. Svaki od njih popraćen je s natpisom (u kapitali) na zavinutoj bijeloj vrpci (na unutarnjem dijelu vrpce slova su zrcalno okrenuta). Svi natpisi odnose se na Blaženu Djevicu Mariju, a s obzirom na evanđeosku poruku imaju logičan slijed. Tako je u gornjem lijevom kutu, gledajući iz perspektive oltara, naslikan lav s krilima, simbol evanđelista Marka s natpisom: VICIT LEO DE TRIBU IUDA RADIX DAVID (Pobijedi Lav iz plemena Judina, korijen Davidov). Dalje, u smjeru kazaljke na satu, nalazi se simbol Luke, leteći bik s natpisom: AVE GRACIA PLENA DOMINVS TECVM (Zdravo milosti puno Gospodin s tobom). Pozdrav je to kojim je Mariju pozdravio arhanđeo Gabriel navješćujući joj da će po Duhu Svetom roditi Božjeg sina. Slijedi simbol Mateja, anđeo s natpisom: QUOD ENIM IN EA NATUM EST DE SPIRITU SANCTO EST (Jer ono što je u njoj rođeno od Duha je Svetoga). Četvrti simbol Svetog Ivana, orao, ima natpis: VERBV(M) CARO FACTV(M) EST ET HABITAVIT IN NOBIS (Riječ je tijelom postala i prebivala u nama). Na toj desnoj strani je i arhanđeo Mihael kojeg Ivan povezuje sa zaštitom Božjeg Sina kod rođenja. (usp. Otk 1 - 9) A anđeo, kao simbol Svetog Mateja, objeručke drži eliptičnu središnju kompoziciju slike, a ostale tri figure koje simboliziraju ostalu trojicu evanđelista dotiču njezin eliptični naslikani okvir. Orao ga dira pandžama, lav šapom, a bik to čini rogom. Ti detalji, uz natpise s atributima evanđelista, ističu činjenicu da su teološke poruke slike utemeljene na svetopisamskim riječima četvorice evanđelista. A aurelola Boga Oca na vrhu u toj naslikanoj eleptičnoj „međi.Crkve“, kao da sve to potvrđuje. U središnjem dijelu kompozicije slike zorno je istaknuta istina o spasu čovjeka nakon njegovog pada. Tu se u slikarskom izričaju može čitati ostvareno Božje obećanje kako će žena roditi, a njezin će rod pobijediti zlo: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,15).
Fra Stipe Nosić 18.6.2023.
Crkva nebeska
Gornji dio slike zadarske Gospe od milosti, ispod Gospina plašta, koji predočava raj, organiziran je u dva reda, i to u dva odvojena kruga muških i dva kruga ženskih svetaca. U nebeskoj Crkvi, s desne strane nalaze se muškarci s aureolama. Skupinu u gornjem redu predvodi Sveti Ivan Krstitelj s apostolima. Prepoznaje se Petar s ključem i Pavao s mačem. Tu je i svetac s manipulom (naručnikom) preko lijeve ruke, što otkriva da je riječ o đakonu Svetom Stjepanu prvomučeniku. Skupinu svetaca u redu ispod, predvodi Sveti Jeronim, a odmah iza njega je papa Nikola IV., te jedan do drugoga sveci koji su važni za Crkvu Svetog Frane i za hrvatske krajeve. To je zaštitnik Franjevačkog svjetovnog reda, Sveti Ljudevit (s krunom i kraljevskim plaštem). Tu je Sveti Dominik (odaje ga bijeli habit kojeg prekriva crni plašt). Slijedi Sveti Franjo Asiški koji je prepoznatljiv po stigmama (samostan Svetog Frane čuva bulu koju mu je još u srpnju 1228. poslao papa Grgur IX. u kojem javlja biskupima Istre, Dalmacije i Sklavonije da je Franju Asiškoga proglasio svetim). Zatim je tu zasigurno Sveti Ante, koji se slavi u gotovo svim franjevačkim crkvama, a u Crkvi Svetog Frane prvi oltar bio je posvećen baš njemu.
Na suprotnoj strani, žensku skupinu s aureolama u gornjem redu predvodi Sveta Katarina Aleksandrijska, prepoznatljiva po atributu kotača i krune. U drugom redu svete žene predvodi Sveta Marija Magdalena, koju odaje atribut stojnice. Sudeći po tome što je autor stavio iznimno jaki naglasak na franjevačku zajednicu, i zbog toga što se na lijevoj strani nalazi Sveti Ljudevit, može se gotovo sa sigurnošću reći kako je svetica na koljenima Sveta Elizabeta Ugarska (Türinška) (1207-1231) zaštitnica Franjevačkog svjetovnog reda.
U središtu gornjeg dijela slike, ispod lika Gospe, slikar je na bijeloj vrpci smjestio, svojevrsno teološko tumačenje čitave slike, centralni natpis: HEC EST ARA CELI (Ovo je oltar nebeski). Autorovo viđenje „oltara nebeskog“ spada u uobičajeni slikarski prikaz Presvetog Trojstva. Duh Sveti je na vrhu, ispod je Bog Otac, a dječak Isus u krilu je Blažene Djevice. I desna strana neba teološki je logična. U prvom krugu su apostoli s Ivanom Krstiteljem, pretečom Isusovim. U krugu ispod je Sveti Jeronim, znameniti naučitelj Crkve, koji je važan i za Crkvu u Hrvata, kao i za crkvu Svetog Frane. Malo neobični su krugovi žena u nebu. Prvi krug predvodi Sveta Katarina Aleksandrijska, a drugi krug Sveta Marija Magdalena. Poredak bi ovdje po teološkoj i kronološkoj logici trebao biti obratan. Ali, ako uzmemo u obzir vrijeme u kojem je slika nastala, onda je shvatljiv. Marija Magdalena u doba nastanka slike nije bila „popularna“, a Katarina Aleksandrijska, čiji životopis se u stvari bazira na legendama, u to vrijeme bila je „na vrhuncu slave“. Iza Marije Magdalene zasigurno je Sveta Klara Asiška, utemeljiteljica Reda klarisa.
Fra Stipe Nosić 25.6.2023.
CRKVA ZEMALJSKA
Donjim dijelom slike Gospe od Milosti samostana Svetog Frane dominira Crkva na putu, zemaljska Crkva, koju kao i onu nebesku štiti Gospin plašt. „Zaštita“ tu nije onog tipa kojeg na primjer nudi slika Gospe od Milosti iz franjevačke crkve na Poljudu u Splitu, koja je otprilike iz istog vremena, a na kojoj Gospa plaštem štiti grešnike od „Božjih strijela“. U središtu zemaljske Crkve zadarske slike kamena je crkva, oko koje su okupljeni zemljani. I ovdje su muškarci s desne, a žene s lijeve strane. Mnoštvo ljudi različitih zanimanja, službi i položaja okupljeno je oko hrama i nalaze se u molitvenim stavovima sa sklopljenim rukama, a samo poneki imaju prekrižene ruke na prsima. Istaknuta mjesta zauzimaju: papa, svjetovni vladari, biskupi, svećenici, redovnice i redovnici. Odmah iza pape, u kojem svakako treba vidjeti Nikolu IV., svetac je s kardinalskim crvenim šeširom. To bi mogao biti Sveti Jeronim koji se ponekad prikazuje s tim atributom. Slično se prikazuje i franjevac Sveti Bonaventura, ali prednost se ovdje ipak treba dati Svetom Jeronimu zbog činjenice da je na mjestu današnje franjevačke crkve postojala kapelica Svetog Jeronima. Osim toga franjevačka zajednica koja je vezana s ovom zadarskom crkvom nosi ime „Provincia Dalmatiae sancti Hieronymi“ još od kapitula Reda u Kölnu 1393. Tu činjenicu papa Bonifacije IX. potvrdio je posebnom bulom. 10. travnja 1397., koju samostan čuva. (inv. br. 89). Prednost Jeronima jača i činjenica da Svetac na prsima drži ruku s ispružena tri prsta, što se može povezati s njegovom navodnom izjavom: „Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum“ (Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac).
Tezu, kako u zemaljskoj Crkvi treba gledati osobe koje imaju neku vezu s Crkvom Svetog Frane, potkrepljuje činjenica da su u kutu Sveti Ante Padovanski i Sveti Jakov Markijski. Jakov u ruci ima kalež, atribut koji ga povezuje s polemikama o Krvi Kristovoj (De sanquine Christi), a koji je, kao generalni povjerenik za opservante u Dalmaciji i Bosni, bio česti gost samostana Svetog Frane. U redovniku ispred njih može se naslutiti osoba blaženog Jakova Zadranina („Giacomo Illirico“). On je rođen kao Jakov Varingez ili Varinac (Giacomo Varingez) u Zadru oko 1400., a preminuo u Bitettu 1496. U vrijeme nastanka slike on je živio u zadarskom samostanu, pa ga je slikar zasigurno poznavao, a u nebesku Crkvu nije ga stavio jer je Jakov u vrijeme izrade slike još bio živ. Njegova odjeća razlikuje se od današnje franjevačke, jer braća franjevci u to vrijeme nisu imala isti habit kao svećenici franjevci. Tu je naravno i Sveti Franjo, smješten odmah uz papu franjevca. Tako, papa Nikola IV., Sveti Jeronim i Sveti Franjo predvode muški dio zemaljske Crkve. I odrasli i djeca mole. Čak i jedan pas čuči skrušeno „imitirajući“ pobožni stav ljudi iz mnoštva. I desna (muška) i lijeva (ženska) skupina povezani su s po jednim molitvenim zazivom koji je upućen Gospi. Vrpcu s natpisom: SANCTA DEI GENITRIX VIRGO ORA PRO NOBIS (Presveta Djevice Majko Božja, moli za nas) pridržava papa, kao predstavnik crkvene vlasti. Natpis: VIRGO MATER CHRISTI I(N)TERCEDE PRO NOBIS (Djevice Majko Kristova, zagovaraj za nas), drži jedna kraljica, kao predstavnica zemaljske vlasti. Molitvene vapaje Gospi upućuju predstavnici crkvene i civilne vlasti, zajedno sa svima koji zemaljsku Crkvu tvore. Molitveni zazivi zemaljske Crkve, koje njezini predstavnici u rukama na vrpcama drže, u skladu su s tematikom slike, a vizualno se vežu s temeljima kamene crkve.
Fra Stipe Nosić 2. 7. 2023.
Jedna Crkva
Slika Gospe od Milosti franjevačke crkve Svetog Frane u Zadru izrađivana je u dva dijela. Na gornjem dijelu je naslikana Crkva nebeska, a na donjem Crkva zemaljska. Između njih i nema nekih jakih međa. Dijeli ih samo plavetnilo koje horizont iznad bregova i utvrda povezuje s nebom, s „nebeskim oltarom“. Isto kako je to po teološkoj nauci, tako je i po slikarovoj viziji riječ o jednoj Crkvi, što jasno ističe naslikan eliptični okvir kompozicije u kojeg je umjetnik smjestio jednu i drugu Crkvu. Katekizam Katoličke Crkve izražava to teološkim jezikom: „Crkva je u isti mah put i cilj Božjega nauma: predoznačena u stvaranju, pripremana u Starom zavjetu, utemeljena riječima i djelima Isusa Krista, ostvarena njegovim otkupiteljskim križem i Uskrsnućem, ona se očitovala kao otajstvo spasenja izlijevanjem Duha Svetoga. Crkva će biti dovršena u nebeskoj slavi kao skup svih otkupljenih sa zemlje.“ (KKC 778) Po Katekizmu, nebeska Crkva je „mnoštvo duša, koje su sabrane oko Isusa i Marije u raju, sačinjavaju nebesku Crkvu, gdje, u vječnom blaženstvu, gledaju Boga kakav jest, i gdje su, u različitom stupnju, pridružene svetim anđelima u božanskom vladanju proslavljenog Krista“ (KKC 1053). Katekizam vezu Crkve zemaljske i nebeske pojašnjava: „Premda na različit način i u različitom stupnju ipak svi dijelimo zajedništvo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajući njegova Duha, tvore jednu Crkvu i među sobom su sjedinjeni u njemu.“ (KKC 954) Slika dakle ilustrira dva stanja Crkve, a ispod nje kasnije je dodan natpis: »Altare privilegiatum pro defvnctis« (privilegirani oltar za pokojne), na okviru 287 x 8 cm. On se pak odnosi na stanje koje Crkva naziva čistilištem, ili „konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih“. (KKC 1031). Tamo idu „oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. (KKC 1030). Čistilištem se opravdava i molitva za mrtve, i oltar na kojem je bila ova slika imao je privilegij oprosta. Takve oproste za pokojne, „otpuštanje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana“ (KKC 1479) uvela je Crkva relativno kasno, pa je okvir s natpisom ispod slike umetnut naknadno, zasigurno tek nakon bule pape Grgura XIII. 13. lipnja 1579., koju samostan čuva (inv. br. 212). Tom bulom papa je dao oprost onima koji daju služiti svetu misu na oltaru Gospe u Crkvi Svetog Frane u Zadru. Širina tog okvira odgovara širini slike Gospe od milosti, pa potvrđuje informacije iz arhivskih dokumenata kako je slika već bila na oltaru kad je on dobio povlasticu, pa je postavljanjem okvira s natpisom okvir dobio i ulogu postamenta slike.
Muškarci su na slici, kako na nebu tako i na zemlji, uglavnom na desnoj strani a žene na lijevoj, iako po teološkoj nauci na nebu i ne bi trebalo biti razlike po rodovima. U staro vrijeme u mnogim crkvama obdržavao se, naime, običaj da žene budu na jednoj strani, a muškarci na drugoj strani crkve, fenomen je to koji do danas nije do kraja protumačen.
Fra Stipe Nosić 9.7.2023.
Alegorija Crkve zemaljske
Na slici Gospe od milosti zadarskih franjevaca, između dvije skupine zemaljske Crkve, kojoj je u središtu kameni hram, teče voda koja izvire iz hrama. Scena podsjeća na starozavjetni navještaj proroka Ezekiela, koji govori o izlasku Židova iz babilonskog progonstva. U centru su dvije stvari: voda i hram. (Ez 47,1-9) Bog će svoj narod izvesti iz ropstva i natrag dovesti u Jeruzalem. Tamo će novoizgrađeni hram biti centar vjerskog života. Stablo cedra usred potoka, povezuje Stari zavjet s Novim, jer se u prikazu može prepoznati scena iz Otkrivenja: „I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života…“ (Usp. Otk 22,1-7) Scena vode koja izvire iz hrama postaje jasnija u Isusovim riječima: »Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.“ (Iv 7,38-39). Tu je naravno veza s krsnom vodom, s euharistijom i s drugim sakramentima, znakovima Isusove prisutnosti na zemlji, koji su važni za Crkvu na putu. Vrata hrama su otvorena i kroz njih se vidi raspeti Isus na križu. Ispod križa četiri su osobe. Prema evanđelistu, to su zasigurno: Marija Isusova Majka, druga je Marija Magdalena, treća sestra njegove Majke, Marija Kleofa, a četvrta osoba je „učenik koga je Isus ljubio“. (Iv 19,25-27) Scenom s rastvorenim vratima crkve umjetnik je zasigurno htio istaknuti „trpeću Crkvu“, pa je naslikao Isusa razapeta na križu s onima s kojima je kao čovjek bio posebno povezan, i koji su zbog njegove muke također patili. Crkva sa samostanskim zgradama može simbolično predočavati nekadašnju franjevačku Crkvu u Zadru. Alegorijski ju se može povezati i s tadašnjom franjevačkom centralnom Crkvom Santa Maria in Ara coeli u Rimu ili sa starom rimskom bazilikom Svetog Petra, čije je preuređenje s veličanstvenim trgom počelo upravo u vremenu slikanja Gospine slike. Brežuljci pak, koji se vide u pozadini, asociraju na sedam rimskih brežuljaka: Palatin (Palatium); Aventin (Aventinum); Eskvilin (Esquilinum); Celij (Caelius); Viminal (Viminalis); Kvirinal (Quirinalis), Kapitolij (Capitolium), kao i močvarnu ravnicu ispred Kapitolija koja je isušena i bila središte rimske vlasti. Ako ipak prednost damo zadarskoj simbolici onda brežuljci s utvrdama, mogu biti alegorija na dalmatinske gradove i utvrde, koji su u slikarovo vrijeme predstavljali simbol moći, ali i u stvarnosti su to značili. To su na primjer Ostrovica, Knin, Klis i druge utvrde. Simboliku upotpunjuju predstavnici Crkve: papa, biskupi, redovnici, redovnice i ostali pripadnici Božjeg naroda, koji zajedno sa zemaljskim vlastima tvore zemaljsku Crkvu.
Fra Stipe Nosić 16.7.2023.
Prividna nelogičnost ponovljenih likova
Iako donji dio zadarske slike Gospe od Milosti otkriva sve što svijet ima, i što je na svijetu važno, što se shvaća kao svojevrsni „zemaljski oltar“, slikar je htio naglasiti da to ipak nije sve, da se onaj važniji oltar, oltar nebeski, nalazi gore. On je zato u gornjem dijelu slike velikim slovima napisao: HEC EST ARA CELI. Natpis je preuzeo iz tadašnje franjevačke centralne Crkve Santa Maria in Ara coeli u Rimu (altare del cielo = oltar nebeski) u kojoj se natpis i danas nalazi. Natpis iz te crkve nije slučajan, odabran je sasvim ciljano. Riječ je o crkvi koja je u slikarovo vrijeme bila sjedište Franjevačkog reda i vrijedila je kao centar svjetovne i duhovne moći Rima.
Na zemaljskom papi bogato je ukrašen plašt. Na leđnom dijelu plašta izvezena je slika Gospe s djetetom Isusom, a pored nje je arhanđeo Gabriel s ljiljanom u ruci, što se može povezati s njegovim pozdravom u trenutku navještenja: „Zdravo milosti puna“. Taj natpis je također uz atribut Svetog Luke evanđelista (bika s krilima). Papa Nikola IV., koji je povezan s Crkvom Svetog Frane, pa zauzima čelno mjesto u Crkvi zemaljskoj, naslikan je u drugom redu raja, što otkriva njegova tijara i plašt, koji su i kod zemljanina pape i nebesnika pape slični. Određena „nelogičnost“ može se otkriti u činjenici da je slikar ovog papu stavio među ljude na zemlji i među svece na nebo. To se može opravdati time što je papa potekao iz Crkve Svetog Frane, kao i njegovom ulogom za pravno uređenje Franjevačkog svjetovnog reda. Izdao je 1289. bulu „Supra montem“ kojom zapravo postaje stvarni „pravni osnivač“ ovog ogranka Franjevačkog reda. Od njega je za njihove pripadnike i obveza nošenja pokorničke odjeće. Na papinu nebeskom plaštu, nešto produhovljenijeg tona, naslikan je, čini se, starac Šimun (Sveti Šime) s Isusom u krilu. Pored njih, s lijeve strane je Josip, a s desne Marija koju starac Šimun uzdignutom rukom i ispruženim prstom kao da podsjeća na ono što joj davno rekao: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Lk 2, 34-35) Iznad njih je, teško uočljiv i još teže prepoznatljiv detalj, koji kod restauracije nije definiran, pa izgleda kao da je djelomično prekriven plavom bojom, anđeo ili ptica pelikana u letu. Pelikan je kod kršćana simbol milosrđa, jer je ta ptica, prema starim legendama, vlastitom krvlju spremna hraniti mlade, kao što to čini Krist svojom krvlju. U zemaljskoj Crkvi na slici se, uz predstavnike crkvene, nalaze i predstavnici svjetovne vlasti, što se posebno ističe prisustvom pape, kralja i kraljice. Uočljivo je kako su kralju i kraljici krune slične, što govori da je riječ o kraljevskom paru. I muškarac koji se nalazi iza kralja ima krunu. U ženskoj skupini još je jedna osoba s krunom, a ona se može otkriti i u prvom krugu nebeske Crkve. Riječ je opet alegorijski o krunama koje zasigurno imaju vezu s „Hrvatskom državom“. A prepoznatljive osobe iz crkvenog i svjetovnog života u tom dijelu Crkve upućuju na logičnu vezu s Crkvom Svetog Frane. A plašt kraljice, za razliku od odjeće kralja, očito zbog simetrične ravnoteže kompozicije, ukrašen je motivima koji su slični onima na plaštu pape. Koliko je slikar držao do ravnoteže kompozicije odaje činjenica da pas i petero muške djece odgovara broju ženske djece na suprotnoj strani slike. Inače, gotovo sva odjeća osoba na slici ističe se bogatstvom preciznih detalja. Dojam je kako je slikar za svaku osobu kojoj se vidi lice znao koga slika. Čak i lica anđela pružaju takav dojam. Preciznost u detaljima ukrasa na odjeći likova, kao i raznovrsnost ženskih haljina i odjeće općenito, u stilu moderne modne revije, pojačavaju takav dojam.
Fra Stipe Nosić 22. 7. 2023.
Slikar je poznavao teologiju
Iz bogatstva prikaza i mnogih detalja koje nudi zadarska slika Gospe od Milosti, teoloških poruka i informacija o Crkvi i društvu, vremena u kojem je slika nastala, sigurno je kako ju je naslikao netko tko je dobro poznavao katoličku teologiju, povijest Franjevačkog reda, početke franjevačke zajednice u Zadru i njihove crkve, kao i tadašnje društvene odnose. Slika uz prikaz glavnih franjevačkih svetaca, donosi i posebno istaknute likove Franjevačkog svjetovnog reda, pa ta činjenica uz neke druge naglaske slike upućuje na pretpostavku da je sam slikar bio franjevački trećoredac.
S obzorom na mnogo preciznih detalja kojima vrvi slika, sliku je bez sumnje slikar radio nakon dubokog promišljanja i po preciznoj skici koju je ranije napravio. Iz same konstrukcije slike i činjenice da ona na gornjem dijelu bogatog, izrezbarenog, pozlaćenog okvira ima dodatak, izlazi da je napravljena s idejom da samostalno stoji kao oltarna slika. To potvrđuje atika koja s jedne i druge strane ima uobičajene spirale izrađene kao reljef u drvu. Jedna spirala rotira se u desno, druga u lijevo, a obje se pretvaraju u reljefe lozinih grozdova, pa kombinacija tog drevnog simbola i grozdova vinove loze ovdje označava život koji dolazi iz krvi Kristove. Spirale završavaju s po jednim simbolom cvijeta perunike („Božje biljke“). Još četiri takva simbola su iznad, po jedan je na krajevima okvira male slike s Duhom Svetim, a dva su u sredini na samom vrhu iz kojih izlazi trolist perunike, što simbolizira Trojstvo, pa je tako ono što je prikazano na slici ispod, na neki način u simbolima ponovljeno iznad slike. Uočljivo je kako slika goluba i anđela u ovom dodatku nema jasnoću kakvom obiluje velika slika, pa je je autor ovog dodatka zasigurno bio drugi slikar, koji je „završio“ slikarevu ideju. Mogući „naknadni slikar“ ipak se nije usudio dirati u nedovršeni spoj boja između gornjeg i donjeg dijela glavne kompozicije.
fra Stipe Nosić 30.07.2023.
Franjevačka slika u franjevačkoj bazilici
Crkva Svetog Frane najstarija je franjevačka crkva s ovu stranu Jadrana. Dobila je vrlo rano naslov bazilike, što joj je zasigurno pomoglo da od nekoliko papa bude obdarivana s posebnim oprostima, o čemu samostan čuva više bula na pergameni. Još „njezin papa“ Nikola IV. bulom »Vitae perennis gloria« 30. travnja 1291. podijelio je poseban oprost svima koji posjete Crkvu Svetog Frane u Zadru na dane Blagovijesti, Božića, Očišćenja i Uznesenja BIažene Djevice Marije kao i Svetog Franje i Antuna Padovanskog, oprost »Annum et quinquaginta dies« (inv. br. 51). Uz druge zajedničke franjevačke privilegije i oproste, ova crkva od pape Urbana VIII. bulom „Universis Christi fidelibus“ 3. ožujka 1639. ubrojena je među bazilike, u kojoj se posjetom sedam oltara mogao dobiti oprost koji se dobivao posjetom sedam oltara u bazilici Svetog Petra u Rimu (inv. br. 248). Za ovu crkvu napravljena je, u prvoj polovici 15. stoljeća, slika Gospe od milosti, i dugo vremena stajala je na jednom od njezinih oltara. Na slici je više franjevačkih svetaca, a među njima posebno se ističu pripadnici Franjevačkog svjetovnog reda. Na njoj su predočeni svetački likovi važni za Crkvu sv. Frane i za Hrvatske krajeve. Uz papu Nikolu IV., istaknut je Sveti Jeronim kome je bila posvećena kapelica na mjestu današnje crkve. Na slici je i Sveti Ljudevit (s krunom i kraljevskim plaštem), zaštitnik Franjevačkog svjetovnog reda. Tu je i Sveti Dominik (odaje ga bijeli habit kojeg prekriva crni plašt), svetac čiji su pripadnici reda od samih početaka bili u Zadru, zatim Sveti Franjo Asiški (prepoznatljiv po stigmama) i sveti Antun, kojemu je bio posvećen prvi oltar. Uz Svetu Katarinu Aleksandrijsku, (prepoznatljiva po atributu kotača i krune), tu je i Sveta Marija Magdalena (s atributom stojnice) koju su franjevci i dominikanci od svojih početaka posebno slavili. Na slici je predočena i Sveta Elizabeta Ugarska (Türinška) zaštitnica Franjevačkog svjetovnog reda (svetica na koljenima), ali i druge žene, koje su zbog svoje franjevačke orijentacije, po mišljenju autora, zaslužile mjesto na Gospinoj slici.
Fra Stipe Nosić 6.8.2023.
Po Gospi ispunjeno Božje obećanje
Sliku Gospe od milosti crkve svetog Frane treba čitati u evanđeoskom duhu, jer ju je u takav kontekst, sa simbolima četiri evanđelista i natpisima koji se odnose na Mariju, slikar smjestio. Slika u teološkoj viziji može izazvati različite asocijacije. Na primjer, u njezinom zemaljskom dijelu, kamenu crkvu na vodi, može se gledati i kao lađu koja plovi. Ne smetaju joj valovi, jer je u njoj Krist koji svoje vjernike vodi k novom „nebeskom oltaru“. (usp. Mk 4,35-41) U toj Crkvi Isus je u sakramentima i preko svoje Riječi. I ako taj zemaljski hram, povežemo s onima u njemu, a u njemu je Isus na križu i Marija s onima koji su mu posebno bliski, pogled nam opet mora ići gore k „ara celi“ (nebeskom oltaru). I kako snažna zemaljska Crkva bila, i kako moćno izgledala, njezin cilj je ipak „gore“. Zbog pada čovjeka, preciznije zbog stvarnosti Adamova grijeha, Bog je obećao i ostvario ono što je zorno istaknuto u središnjoj kompoziciji slike. Tu se u slikarskom izričaju može čitati navještaj da će žena roditi, kao i činjenica da je to obećanje Bog ispunio, i da će njezin rod pobijediti zlo: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,15). Ta istina, prvo Evanđelje, u logičnom krešendu izražena je natpisima koji prate atribute evanđelista. Krilati lav, atribut Svetog Marka pisca najstarijeg Evanđelja, kojega tradicija povezuje s lavom, jer u svom Evanđelju ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista („lava iz roda Judina“), nalazi se na početku upravo s tim natpisom. Markov atribut može se povezati i s malim stablom cedra u sredini prikaza zemaljske Crkve, korijenom Davidovim, iz kojeg je rođena zemaljska Crkva. Taj izdanak, Isus, u gornjem dijelu slike predočen je u kraljevskoj pozi u Majčinu krilu, ali on je i na križu u zemaljskoj Crkvi. Niz atributa trojice ostalih evanđelista na slici nastavlja se redom doslovnim citatima iz njihovih evanđelja: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1,28); „ono što je u njoj rođeno od Duha je Svetoga“ (Mt 1,20); „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14). Prema tome, vizija, prikaz tajne vjere, koju je slikar uobličio u sliku Gospe od milosti, temelji se na djelima evanđelista koji su vjerno zabilježili Isusovo djelo i nauku. U njihovim djelima prisutna je i Isusova Majka. To je Gospa od milosti uz koju je vezano ispunjenje obećanja koje je Bog dao palom čovjeku. Njezin zagovor utjeha je predstavnicima crkvene i zemaljske vlasti, pa su zato u njihovim rukama molitveni zazivi upućeni Isusovoj Majci i Majci njihovoj. Od nje oni mole zagovor kod Sina da ih primi u zajedništvo svetih na nebu, a njezina moć dolazi od Onoga kojega drži u krilu.
Fra Stipe Nosić 13.8.2'23.
Alegorija na povijest
Sudeći po likovima koji se na slici prepoznaju, slika Gospe od milosti ima i jaki povijesni kontekst, vezan uz Franjevačku crkvu u Zadru, ali i za prilike u široj društvenoj zajednici u slikarovo vrijeme. Slikar ocrtava prošlost, ali u alegorijskom izričaju, pa u likovima ne treba nužno tražiti stvarne portrete. Ipak, zbog preciznosti i jasnoće detalja, dojam je da je slikar za svaku osobu kojoj se vidi lice znao koga slika. Čak i lica anđela pružaju taj dojam. Portret se, međutim, može naslutiti u liku Svetog Franje Asiškog i to samo u zemaljskoj Crkvi gdje je, čini se, slikar napravio autoportret. Franjo je tu prikazan kao starac, a poznato je kako je Svetac umro relativno mlad. Bogobojazni slikar nije se usudio, u liku Svetog Franje, sebe staviti među svece u nebesku Crkvu, gdje je lik Franje puno mlađi. Osim toga slikar u nebo nije stavio nikoga živog, što je i praksa Crkve koja nikada žive ljude ne proglašava svetima.
Može se reći da je slika Gospe od milosti jedna od najteološkijih slika na našim prostorima. Slika nije potpisana, a u samostanu nema traga o odgovarajućem ugovoru, što je za takvu sliku zaista neobično, pa su je povjesničari umjetnosti različito atribuirali, uglavnom talijanskim slikarima. Iz svega ipak izlazi spontani zaključak kako slika s takvim teološkim sadržajem, vezanim uz toliko „lokalnih“ detalja, nije mogla nastati po nekoj narudžbi stranom slikaru. I pas, u kojem se može prepoznati stara autohtona hrvatska pasmina Posavskog goniča, govori toj tezi u prilog.
Sigurno je ipak, kako je poruka, koju je autor uz pomoć izrazito teološke konstrukcije prikaza i natpisa vezao uz neke povijesne figure, upućena onima koji će se moliti pred oltarom na kojem će biti slika Gospe od milosti. Iako slika nažalost nije više na oltaru, i za nas koji stojimo ispred nje vrijedi poruka koja se može svesti na tvrdnju: Marija je Majka nas koji smo još na hodočasničkom putu, i vodi nas k Isusu. Ona ja naša zagovornica, naša Majka i naša vrata k nebeskoj Crkvi.
Iznimno bogatstvo detalja i simbola na slici zadarske Gospe od Milosti nudi mnogo različitih teoloških poruka, pa teološko tumačenje slike ovim nije iscrpljeno.
Fra Stipe Nosić 20.8.2023.
Slika Gospe od Milosti djelo je Blaža Jurjeva
Na konferenciji za novinare 30 kolovoza ispred stare slike Gospe od Milosti u sakristiji samostanske Crkve Svetog Frane u Zadru, fra Stipe Nosić iznio je tvrdnju, da je tu sliku izradio Blaž Jurjev ( ? – 1450.). Riječ je o slici (ulje na drvu, dimenzija 335,5 x 254 cm), koja predočuje Blaženu Djevicu Mariju koja pod svojim plaštem ima brojne svece i svetice u raju, ali i brojne muškarce i žene na zemlji. Motiv je poznat, a slike sa sličnim detaljem nazivaju se „Gospa od Milosti“, „Gospa od Milosrđa“ ili „Milosrdna Gospa“. O toj slici pisalo je više povjesničara umjetnosti i atribuiralo je uglavnom talijanskim slikarima. Iz arhivskih dokumenata, po tumačenju Nosića, ipak izlazi da je riječ o oltarnoj slici, koju je naslikao hrvatski slikar Blaž Jurjev i oporučno 1448. ostavio franjevcima. Slikar je umro prije nego je sliku završio, pa je ona nedovršena postavljena na oltar u kapelu pokrajnje crkvene lađe. Nekoliko desetljeća kasnije, kako odaju sačuvani dokumenti, darovima dviju žena ona je „ukrašena“. Na tom oltaru stajala je nekoliko stoljeća, a u arhivskim dokumentima oltar je nazivan: „Oltar Gospe od Milosti“, oltar „Ara celi“ ili „Altare privilegiato“ (privilegirani oltar). Riječ je o jednoj od većih slika tehnikom uljem na drvu u Hrvatskoj, i o slici koja se može nazvati najteološkijom umjetničkom slikom na južnoslavenskim prostorima. Na njoj je u fokusu scene Marija, predočena kako sjedi među svecima i sveticama na kraljevskom prijestolju, okružena vijencem anđela u obliku mandorle, a u krilu joj je Božji Sin – Isus. Dječak Isus, još bez odjeće, u ruci drži kuglu koja je simbol svijeta, pa je on već tu na Majčinu skutu prikazan kao gospodar svijeta. Bog Otac zlatnom krunom s dvanaest zvijezda kruni Blaženu Djevicu Mariju zbog njezinih zasluga. Ona je Kraljica zbog Onoga kojeg drži u krilu, zbog toga što je Njega rodila, a slikar ovdje na jednom prikazu slikovnim jezikom ujedinjuje naslove koji joj se pridaju: „Marija kraljica“ (Maria Regina), „Kraljica neba“ (Regina caeli) i „Kraljica anđela“ (Regina Angelorum). Gospa je u kraljevskoj pozi, i dok desnom rukom pridržava Sina, lijevom ispruženom spremna je zagrliti mnoštva ljudi koja su predočena na slici. A na slici je Crkva u dva prikaza, kao Crkva zemaljska i kao Crkva nebeska. Uz svetačke likove, koji tumače teološku poruku slike, autor je u alegorijskom prikazu ocrtao i vezu s lokalnom zajednicom i regionalnim političkim prilikama. Prema Nosiću, slika ima jaku poveznicu sa Zadarskom franjevačkom crkvom, koja je proglašena bazilikom još 1280., i s mirovnim sporazumom, takozvanim „Zadarskim mirom“, kojeg je Ugarsko-hrvatski kralj Anžuvinac Ludovik I. s. Mletačkom Republikom 1358. potpisao u sakristiji te crkve. Autor je svoj autoportret ugradio u lik Svetog Franje Asiškog u Crkvi zemaljskoj. Radi se o umjetniku, koji se prema vlastitoj želji, zapisanoj u njegovoj oporuci dao sahraniti u franjevačkom habitu u crkvi Svetog Frane. To odaje da je bio član Franjevačkog svjetovnog reda, a njegova veza s franjevcima očita je i po franjevačkim svecima na slici. Na njoj se posebno ističu sveci toga reda, a većina njih povezana je s Anžuvincima. Da je kod slike Gospe od Milosti riječ o slici iz oporuke Blaža Jurjeva potvrđuje jedna od više odluka zapisanih u njoj, koja se odnosi na franjevce i na Crkvu Svetog Frane, gdje piše: „Item legavit etiam dicte ecclesie omnem suum laborem positum in una palla per ipsum testatorem per dicta ecclesia.“ (Također istoj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu). Po tumačenju Nosića, slika Blaža Jurjeva, koju je on naslikao i oporučno ostavio franjevcima, nije izgubljena nego je to slika Gospe od Milosti. Više činjenica u vezi s tom slikom govori u prilog autorstvu Blaža Jurjeva. Kod slike je riječ o oltarnoj slici, izrađenoj na drvu, na materijalu na kojem je ovaj umjetnik uglavnom radio. Sliku krasi više karakterističnih detalja koji se nalaze i na drugim Blaževim slikama. Njegovo autorstvo na neki način potvrđuje i pas u kojemu se prepoznaje stara hrvatska autohtona pasmina Posavskog goniča. Po fra Stipi Nosiću, koji je izradio i tumač mogućih likova slike, tematika, figure i poruke slike upućuju na rad ovog glasovitog slikara koji je zasigurno dobro poznavao teologiju i franjevačku povijest. Sakralni opus Blaža Jurjeva i njegov rad po franjevačkim samostanima i crkvama idu Nosićevoj tvrdnji u prilog.
1 Lav, atribut evanđelista Marka s natpisom: VICIT LEO DE TRIBU IUDA RADIX DAVID.
2 Leteći bik, atribut evanđelista Luke s natpisom: AVE GRACIA PLENA DOMINVS TECVM.
3 Anđeo, atribut evanđelista Mateja s natpisom: QUOD ENIM IN EA NATUM EST DE SPIRITU SANCTO EST.
4 Orao, atribut evanđelista Ivana s natpisom: VERBV(M) CARO FACTV(M) EST ET HABITAVIT IN NOBIS.
5 Sveti Ivan Krstitelj.
6 Sveti Pavao.
7 Sveti Petar.
8 Sveti Stjepan, prvomučenik.
9 Sveti Jeronim.
10 Papa Nikola IV., svjetovnog imena Girolamo Masci d`Ascoli, porijeklom Lisciano (Ascoli Piceno), bio je zadarski franjevac. Prije nego je postao papa vršio je službu gvardijana samostana, provincijalnog ministra (1272.) provincije. Bio je 191. papa Katoličke crkve od 22. veljače 1288. do 4. travnja 1292.
11 Sveti Ljudevit (1214. – 1270.), zaštitnik Franjevačkog svjetovnog reda.
12 Sveti Dominik, osnivač Reda propovjednika.
13 Sveti Franjo Asiški, osnivač Franjevačkog reda.
14 Sveti Antun Padovanski.
15 Sveta Marija Magdalena.
16 Sveta Elizabeta Ugarska ili Türinška (1207. – 1231.) zaštitnica Franjevačkog svjetovnog reda.
17 Sveta Klara Asiška utemeljiteljica Reda klarisa.
18 Sveta Katarina Aleksandrijska.
19 Elizabeta Kotromanić (bez krune). Bila je kraljica dok je njezin muž Ludovik bio živ.
20 Hedwiga, kćerka Ludovika I i Elizabete Kotromanić. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom u Krakovu 8. srpnja 1997.
21 Hedwigina sestra Marija.
22 Elizabeta (1305. – 1380.), majka Ludovika I.
23 Natpis, preuzet iz franjevačke centralne Crkve Santa Maria in Ara coeli u Rimu.
24 Prizor Prikazanja u hramu.
25 „Plava mrlja“ koja krije pticu pelikana ili anđela?
26 Hram (crkva).
27 Isus na križu, a ispod križa su: Marija Isusova Majka, Marija Magdalena, Marija Kleofa sestra njegove Majke, i „učenik koga je Isus ljubio“.
28 Stablo cedra.
29 Papa Nikola IV.
30 Kraljica Elizabeta Kotromanić (oko 1340. - 1387.)., žena Ludovika I.
31 Sveti Franjo Asiški (autoportret slikara).
32 Posavski gonič.
33 Ludovik I. (1326. – 1382.), hrvatsko-ugarski kralj.
34 Katarina, kći Ludovika I. i Elizabete, umrla kao dijete u dobi od osam godina.
35 Marija, kćerka Ludovika I. i Elizabete Kotromanić.
36 Hedwiga, kćerka Ludovika I. i Elizabete Kotromanić, postala je 1384. Poljska kraljica.
37 Elizabeta (1305. – 1380.) majka Ludovika I.
38 Nikola Matafar (potkraj 13. stoljeća – 1367.), ili sveti Ljudevit (1274. – 1297.), biskup Toulousa.
39 Hrvatsko-dalmatinski ban Ivan Ćuz (1331.?, - 1381.?).
40 Franjo Jurjević (de Georgis), vitez kralja Ludovika I.
41 Blaženi Jakov Zadranin („Giacomo Illirico“) (oko 1400. – 1496).
42 Sveti Antun Padovanski.
43 Sveti Jakov Markijski.
44 Sveti Jeronim.
45 Vranski prior Balduin Cornuti.
46. Agneza Ugarska (1280. - 1364.).
47. Agneza Ugarska.
