IZ NOVIJE POVIJESTI SAMOSTANA 

Uvod

 

Predaja je da je naš samostan sa crkvom sagrađen još za vremena sv. Frane, koji je došao u Zadar kad je iz Jakina god. 1212. krenuo put Sv. Zemlje, a lađa radi nevremena bila prisiljena da se skloni u zadarsku luku. Odmah iz početka naš je samostan sa crkvom imao veliku važnost u Redu, jer kad je sv. Frane bio kanoniziran god. 1228, dvije godina iza njegove blažene smrti, od šest bula kojima se čitavom Reda javila ta vesela vijest, jedna je bila poslata našem samostanu, a sačuvana je u našem arkivu i datira od godine 1228. Zemljište za samostan i crkvu darovale su bile koludrice sv. Benedikta, koje su imale samostan sa crkvom posvećenom sv. Nikoli, a to su samostan i crkva gdje je danas Jugoslavenska mornarica. Darovale su ga iz zahvalnosti što je sv. Frane na čudnovat način bio ozdravio opaticu koja je više godina ležala bolesna u svom krevetu. Iste su koludrice darovale našem samostanu i dvor u opsegu od 38 x 24 m, za koji je dvor austrijska vojska plaćala godišnje 12 forinti, a talijanska vlast godišnjih 100 lira. Bilježnički ugovor u pergameni nalazi se u našem arkivu sa svim odnosnim ispravama. Iste su koludrice pak, kako hoće predaja, dozvolom sv. Stolice prešle polovicom 14. vijeka iz zahvalnosti prema sv. Frani u drugi red. sv. Frane, to jest red klarisa. Zadnja klarisa koja je bila ostala iza kako je samostan sa crkvom bio zatvoren za vremena Napoleona, zaklonila se bila u samostan sv. Marije.   

   

 

PRVI DIO

 

Promjene u samostanu i crkvi

   

Kad sam ja kao kandidat našega Reda prispio bio iz Splita u Zadar dne 30. IX. 1889. tokom vremena nastale su u samostanu i crkvi mnoge i važne promjene. Onda okolo velikog klaustra, pokrita na sve četiri strane terasom, bilo je na sjeveru veru staro sjemenište na dva kata i četrnaest soba kao sada, ispod je bio polukat, u kojem je bila jedna velika soba koja je služila za sastanke Bratovštine Gospe od Karmela, i još jedna soba koja je služila kao radiona vrijednog i zaslužnog drvodjelca brata Jeronima Fragiacomo, člana ovoga samostana, rodom iz Kopra. Dvorana služi sada kao spavaonica jednog dijela naših pitomaca, a radiona služi kao ulaz u prvi kat. U prizemlju bili su kao sada razni magazini od kojih je jedna pretvoren bio u dvoranu Trećeg reda. Na istoku istoga klaustra bila je kao sada crkva. Na zidu crkve odnosnog krila terase bio je sunčani sat koji točno pokazivao sunčane satove. Nestao je iza mnogo godina svoga opstanka, kad je jednog dana pala žbuka na zidu. Na zapadu klaustra bilo je kao sada prizemlje sa raznim podrumima. Povrh njih bio je polukat, a povrh svega još jedan kat sa istim brojem soba kao sada. Na jugu klaustra bio je refektor i kapela sv. Karla Boromejskoga – sadašnja kapela sv. Antuna. Povrh refektora i kapele bio je samo jedan kat u kojem su bile tri sobe za spavanje, dvije sobe za kuhanje kafe, a još je jedna soba bila za koja je služila za samostansku kapelicu, posvećena sv. Bonaventuri, serafskom Naučitelju. Okolo malog klaustra na istoku u prizemlju bila je kuhinja, sadašnji crkveni muzej. Kuhinja je bila razdijeljena na dva odjeljka. U prvi se odjeljak ulazilo kroz vrata koja su bila prema refektoru. U ovom odjeljku bio je špaher (štednjak) te je imao tri prozora i jedna vrata koja su vodila u dvor. Za vrijeme talijanske Lauretanske provincije ova je kuhinja bila pretvorena u crkveni muzej. Kuhinja je imala krov. Uz kuhinju je bila kao sada sakristija, a povrh sakristije bila je kao sada biblioteka, povrh koje je bio još jedan kat, u kojem su bile dvije sobe, jedna manja i jedna veća, koje su služile kao ateljer i laboratorij pok. O. Josipa Rossi, akademskog slikara, člana ovog samostana, rodom iz Trsta. U ovaj se kat išlo kroz stepenice koje su bile uz samostansku kapelicu. Na zapadu malog klaustra bio je lavandin sa malim okruglim prozorom. Imao je ulaz sa strane refektora. Služio je za pranje flaša. Povrh lavandina bio je još jedan kat sa tri sobe. Na jugu malog klaustra bio je vrt, ograničen sve naokolo zidovima. Glavni je zid imao ulazna vrata. Bio je visok jedno 5 metara. Paralelno ovom zidu bio je zidić visok jedno pol metra prema refektoru. Odmah uz ulazna vrata bila je jedna kuća sa prizemljem i jednim katom koja je služila za spavanje onih ljudi koji su pomogli sakupljati milostinju za samostan. Bila je visoka oko 7 metara. Uz ovu kuću bio je kiosk na dva luka, čiji su krakovi počivali na jednom kamenom stupu. Imao je krov i bio visok okolo pet metara. Vrt je bio razdijeljen na četiri pravokutnika koji su bili ograđeni zidovima, visokim manje od metra, na kojim su bili podignuti sve naokolo stupovi od bijelog kamena, visoki preko dva metra, povrh kojih se bila razgranala dugogodišnja bujna vinova loza. Sve naokolo vrta bili su puteljci široki okolo jedan metar, koji su služili za šetanje. U vrtu je bilo, osim vinove loze, mnogo stabala voća, kao šljiva, smokava, prasaka i barakokula.

Za vrijeme talijanske Lauretanske provincije sagrađena je sadašnja Dvorana svetog Antuna sa velikodušnim milodarom od 30.000 lira što je bila poklonila samostanu supruga pok. bilježnika Papaffave. Sagrađena je bila za sastanke Trećega reda, kao i za priredbe i sastanke Antunove omladine (Gioventu' Antoniana) obojeg spola. Ispred vrta je uređeno igralište odijeljeno od ostalog vrta zidom kako je i sada.Tom prigodom vrt je bio pretvoren u perivoj za gojenje cvijeća i za šetalište. U perivoju je bio krasan kiosk visok skoro četiri metra sav pokriven leonicerom (?) Za vremena zadnjega rata vlasti su talijanske dale sagraditi u našem vrtu sklonište koje i sada opstoji. Tom prigodom je nestao perivoj sa kioskom. Istovremeno kad je bila sagrađena dvorana sv. Antuna porušen je bio glavni zid vrta, porušena je bila kuća, porušen kiosk, porušen paralelni zidić, a na njihovom je mjestu kao također povrh kuhinje podignuta sadašnja terasa. Kuhinja je bila pretvorena u dvoranu (muzej), u koju su smješteni glavni korali sa nekojima crkvenim umjetninama, a u nju je preneseno i bizantinsko Propelo. Kuhinja se prenijela gdje se nalazi sada, a ova nova kuhinja bila je stari lavandin (praonica), produljena za jedno pet metara, a povišena rušenjem sobe koja se nalazila povrh lavandina. Povrh nove kuhinje uređena je bila dvorana u kojoj se uzimala kava, i još jedna soba u kojoj se kuhala kava i k tome jedna sobica koja i sada služi za kupaonicu.

            God. 1900. požrtvovnošću i zauzimanjem tadašnjeg gvardijana M.P. O. Josipa Carvina, povrh refektora nad prvim katom kao i povrh biblioteke podignuta su bila još dva kata sa ukupno 40 soba od kojih jedna je služila za sjemenišnu biblioteku, jedna za kapelicu, a dvije za učionice. To je bilo naše novo sjemenište. U njemu je bila naša viša gimnazija, a za vrijeme talijanske provincije za jednu je godinu bila viša gimnazija sa filozofijom, a kasnije, sve do lipnja 1943. bila je bogoslovno sjemenište iste provincije. Novo je sjemenište sagradilo bilo «Poduzeće Girolamo Mazzoni», a dvoranu sv. Antuna «Poduzeće Weidlich –Battara»