Ovdje je prijevod Drugog dokumenta koji je toga dana potpisan, čiji primjerak se čuva u Veneciji: 

​

PAX CUM DOMINO REGE HUNGARIAE

MIR S GOSPODINOM KRALJEM UGARSKIM

 

Ludovik, milošću Božjom kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Raške, Srbije, Bugarske i Kumanije, knez Salemitanski i gospodar Brda Svetog Anđela, svim Kristovim vjernicima koji budu čitali ovo naše pismo vječni spas u Gospodinu. Gospodin naš Isus Krist, mironosni Kralj, silazeći s najviših nebesa na dno (ad yma) svijeta radi otkupljenja ljudskoga roda, da bi konačno podnio vremenitu smrt i nakon svog slavnog uskrsnuća uzašao k Ocu, mir, koji je vez ljubavi i koji je pri njegovu slavnom rođenju naviješten od mnoštva nebesnika, dao je svojim vjernima i učinio svoje podložnike da budu ljubitelji mira, da bi, pošto odbace mržnju i bratsku zavist, zavladao mir, i da bi ono što je maćeha nesloge razdvojila, majka sloge, prijateljica mira, posložila.

Stoga s ovim pismom želimo da do svakoga dođe ova vijest, budući da između nekih naših predšasnika, kraljeva Ugarskih i nas sjedne strane, i slavnih duždeva i republike (comunitas) Venecije s druge, djelom starog neprijatelja ljudskoga roda, te su se u prošlim vremenima bile pojavile mnoge nesloge, svađe, nadmetanja, pljačke, nasilja, uvrede, krvološtva i štete, nakon propasti kraljevstva Dalmacije, koju su ti duždevi i Republika od nekog vremena držali. Napokon slavni gospodin Ivan Delfus (Defin), dužd Venecije i cijela zajednica (republika) spomenutog grada, nakon što su se izmjenjivala mnoga poslanstva, k nama poslaše časne muževe Petra Trevizana i Ivana Gradenika i Benintenda, kancelara Venecijanskog dukata, građane.cijenjenog grada s punom i dostatnom punomoći, kao što se vidi iz forme pisanog dokumenta Rafanja de Carisinis, javnog bilježnika carskog autoriteta i pisara Venecijanskog dukata iz godine 1357. dana 28. novembra mjeseca, desete indikcije, dok smo boravili u gradu Zadru, koji nam to preniješe, te nas izričitim njihovim voljama po istima prijateljski pozvaše na obvezu trajnog mira i sloge. Mi, dakle, koji smo sa svim kršćanima, a posebno s Venecijancima koji su po starom prijateljstvu povezani s našim kraljevstvom, željeli smo i želimo mir, došli smo do toga, da s njima, uz Božju milost, uspostavimo gore spomenuti mir i slogu koja će biti trajna na ovaj način:

Da isti dužd i Republika Venecija (comunitas), a u njihovo ime njihovi poslanici, nunciji, prokuratori i izabrani sindici, koji na gore spomenuto imaju punomoć i slobodu, snagom spomenute isprave, koju smo kod sebe zadržali kao jamstvo, pristaju odreći se i stvarno su se odrekli onoga što je faktično u našim rukama, u naše ime i ime naših kraljeva nasljednika cijele Dalmacije, od sredine Kvarnera do granice Drača, svih gradova, zemalja, utvrda, otoka, dijelova koje bi imali i držali, koje imahu i držahu i istima na bilo koji način, na poseban način u gradovima Ninu, Zadru, Skradinu, Šibeniku, Trogiru, Splitu i Dubrovniku koji su na kopnu, također u gradovima i zemljama Osora, odnosno Cresa, Krka, Raba, Paga, Brača, Hvara i Korčule s otocima sa svim prihodima i njihovim pripadnostima, i naslova Dalmacije, Hrvatske, kojima su se običavali koristiti spomenuti duždevi, i svakog njihova prava i gospodstva na vlasništvo, ako su koje imali, prenoseći spontano, promišljeno i zrelošću uma na nas i na naše nasljednike, odričući se svakog čina, svakog prava i zakonskog beneficija kojima bi se mogli koristiti u bilo koje vrijeme protiv gore rečenoga, i to svečano obećavajući obvezom sakramenta za sebe i za spomenute duždeve i općine, zajamčivši tjelesno s obzirom na Dalmaciju, gradove, zemlje, utvrde, mjesta, otoke, prava i naslove i njihovo gospodstvo ili posjedovanje da se u nijedno vrijeme neće miješati sami ili preko drugih ili bilo kako sprečavati prava unutar spomenutih granica, obvezujući se da će sve gradove, zemlje, utvrde, mjesta, luke, otoke i prava koja postoje unutar spomenutih granica koji su za sada faktično u vlasti istih, slobodno, potpuno i jednostavno predati nama ili onima koje smo konkretno odredili, i to bez ikakve lukavštine ili prevare u roku od dvadeset dana od vremena izdavanja ovog pisma. Što se tiče zemalja i naselja, koje ne bi bile u njihovoj vlasti, nego su vođene po njihovim upraviteljima, da će opozvati i povući bilo koje upravitelje i službenike ili bilo koje ljude koji u njihovo ime ondje borave i da im u buduće neće pružiti pomoć ili podršku protiv nas ili naših, moleći nas da isti gradovi, zemlje, utvrde, i naselja kad dođu po našu jurisdikciju da ih prime pod svoju zaštitu i brigu, kao što su običavali biti ljubazni prema drugima.

Mi s druge strane htijući dužda i republiku (civitas) trajno držati kao svoje predrage prijate­lje, obećavajući da ćemo poraditi da sve zemlje, utvrde i naselja, koje su oni ili njihovi podložnici držali u krajevima Treviza i Cenede i Istre ili drugdje, koji su bili došli ili bi došli u naše ruke ili naših ili bi ih držali u naše ime ili u ime naših ljudi, da se vrate njima i spomenutim podložnicima i slobodno doznače u roku od dvadeset i dva spomenuta dana ili onima kojima oni budu držali da ih treba predati, i da se glede tih mjesta i zemalja nikada ni mi ni naši nasljednici ili drugi nećemo miješati ili ometati, odbijajući da dođu pod naše pravo, ako bismo koje na njih stekli, no tako, da ćemo s tim zemljama, utvrdama, naseljima, kao i njihovim podložnicima i svim bliskim prijatelji­ma te našim sljedbenicima, bilo plemićima bilo pučanima, postupati nježno i blago, opraštajući im sve nepravde i uvrede kao što su činili i prije ovih ratova kao da su uvijek nama pripadali. I obratno obećavamo da ćemo to činiti i obdržavati glede svih svojih prijatelja, privrženika i sljedbenika kako plemića, tako i pučana.

Također da se s obje strane oslobode svi zarobljenici.

Također da se od sada s obje strane oproste sve prošle uvrede, nepravde i štete, ne podrazu­mijevajući dugove koje međusobno imaju pojedine osobe, među kojima neka odsad vlada pravednost.

Isto tako (obećavamo) da ćemo zabraniti i učinkovito narediti, da u nekoj zemlji, ili otocima ili naseljima koje će pristupiti našem gospodstvu, ili su već pristupili, da se ne naoružavaju za gusarenje i da se ne bave gusarstvom, ili da ne nanose štetu ili nasilje onima koji plove, te da ne primaju u svoje luke gusare i kriminalce, neka ih naprotiv ometaju i progone, kao što dolikuje pravdi i časti kraljeva, i s druge strane obećaju da će to isto činiti u svojim zemljama i otocima.

Isto tak obećavamo svojom kraljevskom riječi da ćemo sve i i pojedinačno građane podložne i vjernike samoga dužda i republike (comunitas) Venecije koji dođu u zemlje, luke, otoke i naselja koji su nam sada podložni ili će biti podloži našem visočanstvu da ćemo ih držati ili se pobrinuti da budu nepovrijeđeni i sigurni s osobljem i njihovim stvarima, da sigurno i mimo mogu ići, zadržati se i vratiti i prelaziti spomenute luke, zemlje i naselja sa svojim plovilima, osobljem i teretom, što više da ćemo prema njima postupati i da se prema nama postupa lijepo i blago pod našom zaštitom i milosti, a da će s druge strane jednako takvom obvezom postupati gospodin dužd i republika prema našima (ljudima).

Ako bi koja strana usudila se ići protivno od ovih odredaba i ugovora sloge i mira, i pokušala ih prekršiti ili povrijediti, okupirajući zemlje, utvrde, otoke ili luke kojih se je odrekla, ili na drugi način ići suprotno od mira, tada druga strana treba obavijestiti Apostolsku stolicu, a gospodin papa snagom i ovlašću koje smo mu dali ovim pismom mi i oni, treba u roku od mjesec dana jednostavno i izravno, bez buke i bez sudskog procesa, samo da je vjerodostojno obaviješten o povredi i raskidu rečene odredbe i ugovora, iste bilo primorati pomoću crvene cenzure ili izričući protiv osoba ili republike interdikt i ekskomunikaciju, od kojih da se nikako ne odriješuju dok strana koja krši ugovor ili čini da se krši, drugoj koja ga obdržava ne dade zadovoljštinu, kako je pravo, a njega ili njih proglasi vjerolomcima i krivokletnicima. Ako bi se te štete, nepravde i uvrede počinile po podložnicima jedne ili druge strane, onda neka se u naše ime ili naših službenika tih mjesta ili upravitelja koji im pripadaju u roku od mjesec dana, od kad je nastao prijepor, dade potpuna zadovoljština, a da se tom odredbom i ugovorom ne smatraju povrijeđene sloga i mir, nego da trebaju ostati u svojoj snazi, na što se mi i oni slobodnom voljom obvezujemo.

Na sve spomenuto i pojedinačno mi se s našim barunima i plemićima našega kraljevstva kunemo na Sveto Božje Evanđelje dotičući se Sveto pismo, da ćemo mi i naši nasljednici i svi koji nam pripadaju nepogrešivo i potpuno obdržavati i da nećemo suprotno djelovati ili da mi ili drugi pravno ili faktično direktno ili indirektno, javno ili tajno bilo kojim lukavstvom ili prividom, pod prijetnjom Svemogućega Boga i svih njegovih svetaca; na sličan su se način svečano zakleli spomenuti poslanici i sindici u ime njihova dužda i republike i njihovih nasljednika i u ime onih koji o njima ovise u njihovoj savjesti kako svjedoči ovo pismo našeg veličanstva.

A ovo su imena naših baruna koji se s nama zakleše:

Gospodin Stjepan biskup zagrebački, gospodin Petar, biskup bosanski, gospodin Ladislav izabrani (biskup) vesprimski, gospodin Baudan Cornuti, vranski prior, gospodin Nikola, sudac našeg dvora, gospodin Ivan, ban Dalmacije i Hrvatske, gospodin Nikola, magister naših kraljičinih tresora, gospodin Stjepan, knez Požege i Žale, Gospodin Leucho, ravnatelj stola i vinotoča, gospodin Stjepan, župan lipovski, gospodin Nikola, knez kaštelan Vilagfortija, gospodin Dominik, knez Draguna, knez Hontijski, gospodin Nikola, naš tajnik i bilježnik, gospodin Gilelmo, naš savjetnik, gospodin Franjo Đorđić, vojni časnik, naši prelati, baruni i savjetnici.

DANO U ZADRU U SAMOSTANU SVETOG FRANE REDA MALE BRAĆE, U SAKRISTIJI NJIHOVE CRKVE, u prisustvu časnog muža gospodina Grgura, kustoda varadinskog, doktora prava, gospodina Nikole, sina pokojnog vojvode Stjepana, gospodina Bonifacija de Lupis, viteza od Parme, Geta de Leona, građanina Padove, i vrijednog muža gosp. Bartolomeja Ursa, bilježnika Dukata Venecijanskog, zakletih svjedoka i drugih.

GODINE GOSPODNJE 1358. INDIKCIJE JEDANAESTE, U DAN NEDJELJE, MJESECA VELJAČE, BILO SREĆNO AMEN.

 

S originala preveo Stanko Josip Škunca