Ususret svetkovini Bezgrešnog začeća
Srebreni reljef Bezgrešne Bogorodice nalazi se danas na oltaru u crkvi sv. Frane. Napravljen je u 16. ili 17. stoljeću, prema kipu koji je 1288. crkvi sv. Frane darovao franjevac papa Nikola IV. Reljef je visine 114 cm, a s vijencem 130 cm, a sa zrakama koje su oko njega širok je 78 cm. U početku je reljef bio u drugačijoj kombinaciji, a danas je na oltaru Bezgrešnog Začeća, umetnut u sliku na platnu - „palu portante” slike Giovannija Battista Augusta Pitteri iz 18. stoljeća koja prikazuje proroke, svece i anđele, koji slave Bezgrešnu.
U spisima se navodi da je 1672. papin kip zamijenjen srebrenim reljefom, prema uzorku kipa. Zlatna kruna koja je do tada bila na drvenom kipu, stavljena je tada na reljef gdje je bila do nedavno, a danas se čuva u arhivu. Reljef je visoki, a dobiven je lijevanjem, pa upućuje na mogućnost da je napravljen kao odljev prednje strane darovanog kipa. Gospa je klasičnog lica, odjevena u dugu haljinu i plašt, a prikazana je sklopljenih ruku u molitvi. Na glavi nosi pozlaćeni vijenac s pričvršćenim zvijezdama. Vijenac je u 18. stoljeću dodan reljefu, a napravljen je prema gabaritima krune. Na okviru reljefa uokolo, počevši od desne noge do glave Gospe, ugraviran je biblijski tekst, koji se tradicionalno pridavao Mariji: “NONDUM ERANT ABISSI ET EGO IAM CONCEPTA ERAM” (Dok još ne bijaše pradubina bijah začeta). (Izr 8,24). U nastavku od glave prema lijevoj nozi stoji natpis: “QUI ELVCIDANT ME VITAM AETERNAM HABEBVNT” (Koji me budu naviještali baštinit će život vječni). Na zidu Iza reljefa Bezgrešnog Začeća, i danas se nalazi dublja niša što govori o tome kako je u nju nekada zasigurno bio smješten kip.
Fra Stipe Nosić
Ususret svetkovini Bezgrešnog začeća
Papa Nikola IV. rođen je 30. rujna 1227. u mjestu Lasciano blizu Ascoli Piceno u pokrajini Marche. Prije nego je postao papa zvao se Girolamo (Jeronim) Masci. Prema predaji njegovi su se preselili u Zadar, gdje je on vrlo mlad stupio u franjevački red. Što se tiče njegova boravka u Zadarskom samostanu malo je pisanih tragova. U šematizmu Provincije navodi ga se kao šestog provincijala „Jeronim Masci iz Ascolija“, s navodom da je na tu službu „imenovan“ 1272. godine. I u Vatikanskim izvorima nalazi se taj podatak. Službu provincijalnog ministra vršio je do 20. svibnja 1274. kada je, nakon smrti sv. Bonaventure, postao generalni ministar Franjevačkog reda.
Kad je 1288. postao papa samostanu je, kako kaže tradicija, darovao drveni kip Bezgrešnog začeća. Prema tom kipu u 16. stoljeću napravljen je srebreni reljef. Na tom reljefu, prema istoj tradiciji, mjesto je našla zlatna kruna s drvenog kipa. U 18. stoljeću na reljef oko krune pričvršćen je zlatni vijenac sa zvijezdama, koji prati dimenzije krune. A donji obujam krune odgovara glavi Gospe izrađene od srebra, dok samo križ koji je na kruni nadvisuje „novu“ aureolu sa zvijezdama. Kruna s vijencem bila je na reljefu sve do izložbe u Zagrebu 2010. na kojoj je u Klovićevim dvorima on bio izložen bez krune. Nakon izložbe reljef je vraćen i stavljen na prijašnje mjesto na oltar, a kruna je završila u jednom od samostanskih trezora. Poslije toga nije ni povezivana s papinim darom. A po zabilježenoj tradiciji, zasigurno je napravljena za drveni kip još pred oko sedam stoljeća. Zato su na njoj dvije rupice pomoću kojih je bila učvršćena za drvo. Na kipu je kruna stajala oko tri stoljeća, da bi kasnije na srebrenom reljefu bila oko 400 godina. Jedna sasvim usputna tvrdnja da je kruna manje vrijednosti, odlučila je da ju se ne vrati na reljef na kojem je bila. O tome je kao trag ostao samo list papira koji upućuje njezinu vezu s reljefom. Papirić je u Zadru 24. svibnja 2012. stavljen uz krunu, a na njemu je pisaćim strojem napisano: „Kruna koja je bila na srebrnom reljefu Gospe Bezgrešnog Začeća, restaurirana 2010. Vratio restaurator S. K. Nije stavljena na reljef jer je manje vrijednosti i prekriva lik Majke Božje vrhunske vrijednosti.“
No, kruna zasigurno ime veze s kipom darovanim od pape Nikole IV., jer se njezina izrada veže za 13. stoljeće. Na njoj su i sterilizirani ljiljani slični onima koji se nalaze na grbu Nikole IV. Možda je manje umjetničke vrijednosti, ali ima veliku vrijednost zbog tradicije o papinu daru, zbog prijašnje veze s kipom i kasnije dokazivom vezom sa srebrenim reljefom.
Da tradicija o daru Nikole IV. zadarskim franjevcima ima temelja, otkriva i činjenica da je on razne liturgijske predmete darovao katedrali u Ascoliju, gradu iz kojeg je potjecao. Naručio je i darovao bazilici sv. Franje u Asizu zlatni kalež s emajlima, kojeg je izradio zlatar iz Siene Guccius Mannaie, s potpisom “Guccius Mannaie de Senis fecit”. A kalež se smatra jednim od remek djela srednjovjekovne umjetnosti, i na njemu se nalazi papin portret.
Franjevački povjesničar Fabijanić (1808. – 1890.), ne spominje tradiciju o papinu kipu, nego piše kako je papa samostanu darovao srebreni kip Bezgrešnog začeća. Piše: „Crkvu, iz koje je još kao mladić i kao redovnik crpio nadahnuće za osjećaje pobožnosti, sa zahvalnošću je pamtio: obogatio ju je oprostima i svetim predmetima, među kojima valja spomenuti masivni srebrni kip, visok jedan metar i dvadeset sedam centimetara, koji predstavlja Marijino Začeće i koji je od tada pod tim naslovom nastavio uživati osobito štovanje.“ Budući da znalci reljef smještaju u 16. stoljeće, i da se na njemu nalazi žig radionice Chiodi koja je djelovala u 16 i 17 stoljeću zamislivo je kako je drveni kip, koji je bio okrunjen, propadao, pa je zbog iznimne vrijednosti kao papin dar i pobožnosti prema Bezgrješnom Začeću, u jednom trenutku bio prekriven srebrom, a na njega je stavljena zlatna kruna s papina kipa.
Fra Stipe Nosić
Ususret svetkovini Bezgrešnog začeća
U crkvi sv. Frane otkad ona postoji (13. stoljeće) svečano se svake godine, 8. prosinca, slavio blagdan Bezgrešnog začeća. Bilo je to više stoljeća prije nego je Crkva tu istinu proglasila dogmom. Iz samostana sv. Frane potekao je i prvi papa franjevac Nikola IV., koji je službu pape obavljao od 22. veljače 1288. do 4. travnja 1292. On je, prema tradiciji, kada je postao papa, Crkvi Svetog Frane darovao drveni kip Bezgrješnog Začeća za istoimeni oltar. Povjesničari pišu kako je papin kip kasnije zamijenjen srebrenim reljefom izrađenim prema uzorku kipa. S kipom tradicija povezuje i zlatnu krunu, koja je bila na njemu, a danas se čuva u jednom od samostanskih trezora. Ta kruna potječe iz 13. stoljeća, a u donjem dijelu ima obruč s rupicama koje su služile za učvršćivanje na kip. Reljef Bezgrešne nalazi se danas na istoimenom oltaru u crkvi. Prema Nikoli Jakšiću, i prema oznaci na umjetnini,
reljef je napravljen u 2. polovici 16. stoljeća, a vijenac sa zvijezdama koji se sada nalazi na reljefu je iz 18. stoljeća. Činjenica da je vijenac sa zvijezdama na reljefu napravljena dosta kasnije otkriva, kako je nakon izrade srebrenog reljefa, a nakon što je kip propao, na reljef bila stavljena kruna koja je do tada bila na drvenom kipu. Uočljivo je kako je prema dimenzijama krune kasnije napravljen vijenac sa zvijezdama koji je pričvršćen za reljef. Od tada su i vijenac i kruna zajedno bili na Gospinu reljefu. Da je tome tako svjedoči digitalna fotografija koja je napravljena u trenutku kad je reljef trebao ići na izložbu „Milost susreta“ u Zagreb, koja se održavala od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011. godine u Klovićevim dvorima. U katalogu zadarskih konzervatora kojeg su u samostanu napravili prije 2010. također je kruna na reljefu. Da je „papina kruna“ bila na reljefu do 2010. svjedoči i papirić koji je u Zadru 24. svibnja 2012. stavljen uz krunu, a na kojem je pisaćim strojem napisano: „Kruna koja je bila na srebrnom reljefu Gospe Bezgrešnog Začeća, restaurirana 2010. Vratio restaurator Sandi Kotlar. Nije stavljena na reljef jer je manje vrijednosti i prekriva lik Majke Božje vrhunske vrijednosti.“ Uklanjanje krune s reljefa gotovo je dovelo do toga da se izgubi njezino povezivanje s papinim darom.
Fra Stipe Nosić
Objavljena knjiga partizana Mihičića
koji je u duši ostao fratar
Samostan sv. Frane u Zadru objavio je knjigu Andre Vida Mihičića pod naslovom Riječi okrutne ljubavi. Andro Mihičić, imao je redovničko ime Vid, koje je stalno uz krsno koristio. Rođen je u Belom na otoku Cresu 26. III. 1896., a preminuo u Krku 26. I. 1992. U Dubrovniku je studirao teologiju i filozofiju. Na postdiplomski studij u Pariz otišao je 1924., s nekoliko kolega franjevaca, i na Sorboni 1927. godine položio licencijat iz povijesti umjetnosti i estetike, a 1929. licencijat na Školi za žive orijentalne jezike. Poslije studija godinu dana predavao je na franjevačkoj gimnaziji u Dubrovniku, a poslije toga na franjevačkoj nižoj gimnaziji na Badiji kod Korčule. Odatle je 1942 otišao u partizane na Lastovo, zatim na Vis i u Bari. Iz Barija je poslan u El Shat kako bi kao kapelan bio na službu izbjeglicama. Poslije rata bio je kustos Galerije umjetnina u Splitu, a poslije toga u Zagrebu, kada je napustio franjevce. Od 1947. bio je redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, sve do mirovine 1966.
Knjiga Riječi okrutne ljubavi zapravo je rukopis kojeg je Mihičić napisao 1976., posvetio i poslao svom bivšem badijskom učeniku fra Ivu Peranu u Zadar, koji je tada obnašao službu provincijala Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.
Iako je Mihičić napustio franjevce s nekima od njih ostao je čitav život povezan. Pratio je život svoje bivše zajednice i ostao na svoj način dio nje, pa mu je zato bilo moguće govoriti o lošim i dobrim osobinama pojedinih redovnika, o manama redovnika, ali i o šansama koje njihov život uključuje. U spisu se pokajničkim tonom obraća redovnicima svoje bivše zajednice pokušavajući im pomoći da istinskije žive Evanđelje. I kada ih kritizira čini to sa željom da im savjetom pomogne, da ih ojača i ohrabri za svjedočenje vjere. Njegove duboke duhovne i teološke misli plod su životne mudrosti, a savjeti koje nudi svećenicima i redovnicima filozofske su i vjerske istine s uputama kako ih živjeti i svjedočiti. Iako su Mihičićevi savjesti prvenstveno zamišljeni kao pomoć redovnicima i svećenicima, mnoge od njegovih poruka mogu biti korisne za svakog čovjeka.
Knjigu je za tisak priredio i predgovor napisao fra Stipe Nosić.
Predstavljene knjige
o fra Bonifaciju Peroviću
U zadarskom franjevačkom samostanu sv. Frane predstavljene su 7. listopada dvije knjige vezane za život i rad poznatog zadarskog franjevca Bonifacija Perovića, koji je veći dio života proveo kao emigrant. Jedna knjiga je ponovljeno prošireno izdanje radova sa znastvenog skupa koji je o njemu 1997. održan u Zadru. Druga je pretisak knjige „Komunizam“ kojju je on napisao još 1938., i u kojoj je prorekao sudbinu ruskog boljševizma. Izdavači su njegovi nećaci, Krsto i Tomislav Perović. Knjige su predstavili: izv. prof. dr. Vladimir Lončarević, doc. dr. Ivan Čulo i prof. dr. Serđo Dokoza. Sudionike je u ime Franjevačke provincije i kao gvardijan samostana pozdravio fra Stipe Nosić, a kroz program je vodila Luciana Karuza.
Prof. Cooper u Zadru
Prof. Donal Cooper s Univerziteta Cambridge posjetio je u srijedu 21. lipnja Samostan sv. Frane u Zadru. Sa zadarskim samostanom veže ga čudna činjenica. On je na osnovu prije objavljenog stručnog članka o križu, koji je u noći između 26. i 27. travnja 1974. ukraden iz muzeja samostana, u Museo Amadeo Lia u gradu La Spezia, u Italiji prepoznao križ, kao onaj koji je otuđen u spomenutoj krađi. Iako je to bilo još 2009., gvardijan samostana sv. Frane fra Stipe Nosić morao je profesoru reći kako križ još uvijek nije vraćen u Zadar. Na predmetu radi Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Riječ je o iznimno vrijednom srebrenom križu iz prve polovice 14. stoljeća, važnom za hrvatsku kulturu i povijest. Na križu je, prema članku Marijane Kovačević „Ophodni križ-još jedan anžuvinski exvoto u Zadru?“, iz 2007., i lik kraljice Elizabete Kotromanić, koja je darovala novac za izradu poznate škrinje sv. Šime.
Prof. Cooper, kao stručnjak za srednjovjekovnu umjetnost, pokazao je velik interes za više umjetnina samostana, a posebno za korska sjedala iz 14. stoljeća, koja spadaju među ljepša ostvarenja gotičkog duboreza u Hrvatskoj.
Procesijski križ opet je u posjedu franjevaca
Nakon gotovo 50 godina odsutnosti, od 4. kolovoza 2023. križ se opet nalazi u samostanskoj riznici.
_JPG.jpg)